Šesta srijeda Velike pobožnosti sv. Josipu
Anja Mihanović i mons. Antun Sente ml.
Karlovac (IKA)
U povodu šeste srijede Velike pobožnosti svetom Josipu 24. veljače u Nacionalno svetište svetoga Josipa hodočastila je Župa sveta Tri kralja iz karlovačkog naselja Banija predvođena župnikom vlč. Antunom Kolićem, koji je predvodio misno slavlje u zajedništvu s rektorom svetišta mons. Antunom Senteom ml.
Pobožnost svetom Josipu predmolili su župljani župe sveta Tri kralja, a pjevao je zbor mladih te župe. Na kraju ovotjedne Velike pobožnosti o moćnom uslišanju svetog Josipa posvjedočila je mlada majka četvorice sinova Anja Mihanović iz Zagreba.
U propovijedi vlč. Kolić između ostaloga je rekao: „Pojava Isusa Krista stavlja ljude pred konačnu odluku, koja glasi obratite se i vjerujte evanđelju. Svatko se od nas može zapitati sluša li dovoljno intenzivno i predano Isusove riječi. Isus želi da se svatko okrene sebi i pogleda svoju nutrinu i konačno učini korak obraćenja. Čovjek je stalno u potrazi za mudrošću i smislom života. Sveti Josip nam se očituje kao mudar čovjek koji je prihvatio da Bog upravlja njegovim životom. Za nagradu je dobio da svojim rukama dodiruje Boga, što nadilazi svaku zemaljsku radost. Stoga nam je sveti Josip primjer kako, prihvaćajući da Bog vodi naš život, dobivamo mir hoda kroz ovozemni život i ulazak u nebo“.
U svjedočenju Anja je ukratko ispričala početak bračnog života te život u podstanarstvu. Želeći imati svoj stalni dom odlučili su se intenzivnije moliti svetom Josipu. Imajući pouzdanje da će upravo sveti Josip pronaći način rješavanja njihovog stambenog pitanja čak su nacrtali izgled kuće iako u tom trenutku nisu imali nikakve izglede za kupnju. „Papir s nacrtanom kućom stavili smo pod kip svetog Josipa i svaku večer molili zajedno tridesetodnevnu pobožnost svetom Josipu, a nakon toga duži period litanije, uvijek na nakanu naše kuće. Također, bili smo svjesni realnosti i znali smo i govorili svetom Josipu da, ako trebamo imati kuću, to mora biti čudo i mora poslati nešto izvanredno, budući da mi sami po sebi nemamo financijsku mogućnost kupiti kuću (muž nije mogao dobiti veliki kredit)“, posvjedočila je Anja te kazala kako su kao obitelj u tom periodu hodočastili u ovo Josipovo svetište.
„Jedno jutro, pregledavajući oglasnike ugledala sam oglas o prodaji kuće, kojega do tada nisam primijetila, a oglašena kuća imala je sve ono što smo tražili. Ne samo da je cijena bila bitno niža, već se kuća nalazi u obližnjoj ulici. Na čudesan način tih nam je dana došla prijateljica koja nam je, uvidjevši dobru priliku za kupnju kuće, pomogla s većom svotom novca ostvariti kupnju. Uz to bilo je još nekih zanimljivih detalja: na zidu kuće je visjela slika Svete obitelji, sličnu kakvu imamo u bračnoj sobi, kuću smo pronašli na prvi dan devetnice, na dan blagdana svetog Josipa, zaštitnika Domovine (10. lipnja), a naposljetku dolazi nam osoba koja nam nudi veću financijsku pomoć bez koje mi zapravo, po ljudski, ne bismo mogli nikada kupiti kuću. Sjetila sam se papira i nacrta kuće. Nakon što smo ponovno usporedili nacrtanu kuću i ovu koju smo kupili lako smo ustanovili da je kupljena kuća imala sve ono što je bilo nacrtano na papiru“, posvjedočila je Anja te nastavila: „Sada živimo u toj kući, a na ulazu u dvorište imamo kipić svetog Josipa u izdubljenom deblu. Budući da smo neposredno prije pronalaska oglasa za kuću dali zavjet Bogu da ćemo sljedećem djetetu dati ime Josip ako uspijemo u toj namjeri, to smo obećanje nedavno izvršili, kada smo dobili još jedno, četvrto, dijete. S obzirom na širenje obitelji, već smo krenuli u molitvu za dizanje kata za što sada, dakako, nemamo financijske mogućnosti, ali imamo vjere da će sveti Josip opet pomoći“.