Misno slavlje šestog utorka u povodu pobožnosti Trinaest utoraka posvećenih sv. Antunu predvodio je župnik župe i svetišta Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu fra Roko Bedalov, a u koncelebraciji bili su fra Stjepan Brčina i fra Ivan Marija Lotar. Zbog mjera opreza misu nije mogao predvoditi umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Na početku misnog slavlja fra Roko je naveo kako se u vremenu nakon Uskrsa i Nedjelje Božjeg milosrđa budi nada koja je temeljni kršćanski pojam te uz uskrsnuće ima čvrstu poruku. Podsjetio je da, iako se čovjek nalazi u vremenima iskušenja nade i iščekivanja zajedništva, ipak može biti ispunjen radošću Uskrsa i Božjeg milosrđa koje blagoslivlja čak i u kušnjama.

U homiliji je podsjetio na vrijeme prve Crkve koja odiše posebnom dinamikom te da se i današnji vjernik, slušajući o počecima kršćanstva, osjeća kao dio te zajednice. “Odnose u toj prvoj kršćanskoj zajednici mogli bismo nazvati skladnima jer je skladan odnos koji su ostvarili jedni s drugima. Davali su sve što su imali, svi su dobivali onoliko koliko im je potrebno i nitko ni u čemu nije oskudijevao (…) I ovo vazmeno vrijeme slobodno možemo nazvati vrijeme života uživo. Uživo se prenose, modernim rječnikom rečeno, sva ova liturgijska slavlja putem društvenih mreža te mnoga događanja jer se, poput ove mise, služe bez mnoštva naroda. S druge strane život uživo u liturgijskom vazmenom smislu znači da svakog dana slušamo kako je Krist uskrsnuo, kako se to događalo u prvoj kršćanskoj Crkvi, u prvim danima, mjesecima i godina nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća na nebo. Kao da se osjećamo živim tijelom te Crkve. Prva Crkva tako diše posebnim načinom života, posebnom dinamikom da se i mi osjećamo kao da s njima živimo uživo. I kao da je radosno vrijeme, milosrdno vrijeme u kojem se nalazimo. Vrijeme koje treba iskoristiti uživo. Jer plodovi ovog vremena neće se brojiti nikako drugačije nego li onim živim rezultatima koje ćemo ostvariti u osobnom duhovnom životu, u kvaliteti obiteljskog života i jednoga dana uistinu u svom društvenom angažmanu”, rekao je fra Roko.

Podsjetivši da je Krist, u ono vrijeme, govorio zemaljskim jezikom razumljivim njegovim suvremenicima fra Roko je naveo da se i danas Krist obraća zemaljskim govorom, ali da on nije dovoljan te da čovjek mora otvoriti srce i za duhovni govor. “Kada bismo na ovaj zemaljski govor trebali dodati onaj duhovni govor, onaj po Duh Svetom, onaj po otajstvima vjere, onda se pitam jesmo li se pomakli s mrtve točke prvoga dana izolacije? Živimo li još uvijek u korizmenom vremenu koje je ostalo vremenom kušnje i odricanja ili smo spoznali da je bio Uskrs i da smo proslavili svetkovinu Isusova uskrsnuća, Nedjelju Božjeg milosrđa. Znamo li da je Bog živ među nama, da se ukazuje svojim apostolima ili smo ostali ravnodušni na takvu vijest?”, zapitao je fra Roko dodavši da ovo vrijeme samoće, u kojem se čovjek mora naviknuti na dugu tišinu u vremenu koje sporo teče i ograničiti svu svoju kreativnost na četiri zida, potiče na promišljanje o skladu prve kršćanske zajednice.

“Skladno je ono što mi možemo učiniti u svome životu, ali vidimo da tom skladu nedostaje Duh. Što se događa u današnjem modernom svijetu? Koje opasnosti utječu na čovjeka i zajednicu? Jutros je i Sveti Otac u Domu sv. Marte govorio o ovoj temi te istaknuo tri problema s kojima se susrećemo mi kao zajednice današnjeg vremena. To su: novac, taština i ogovaranje”, rekao je fra Roko podsjetivši da materijalizam može narušiti i najveći sklad te razoriti obitelji koje zbog novaca postanu slijepe te više ne vide cilj ni nadu. Napomenuo je da, iako se svijet sada nalazi u teškim vremenima kada su mnogi ostali i bez posla i prihoda, ipak treba podsjetiti kako se novac ne može odnijeti u Kraljevstvo nebesko, već da u ovim trenucima krize ljudi moraju biti solidarni jedni prema drugima. “Sada nije vrijeme za iscjeljivanje naših ljudskih nepravdi ili pravica ili pak traženja nekog maka koji ćemo nadjenuti na konac, već je vrijeme ljubavi i konkretnosti gdje novac nije središte čovjekova života”, istaknuo je.

Govoreći o taštini fra Roko je napomenuo da zaslijepljen njome čovjek vrlo lako druge ostavlja iza sebe te se želi pokazati gospodarom života i smrti smatrajući da će ovo vrijeme brzo proći, a pojedinac će izvući neku osobnu korist. Podsjetio je da takva taština ostavlja rane koje neće zaliječiti ni nestati i kada prođu ova turobna vremena. Za ogovaranje je fra Roko istaknuo kako je ono đavolje sjeme iz kojega također nastaju velike neizbrisive rane.

“Da bismo izišli iz tog nesklada ljudskih odnosa pozvani smo da svoj sklad ostvarimo na temelju Duha Svetoga koji blago ovoga svijeta, jer nam ga Bog daje da bi nas vodio kao Crkvu, daje također i zato da bi oblikovao vrijeme u kojem živimo. Da Krist danas ponovno uskrsne ne bi nam govorio ni jednu drugu vijest negoli onu koju je donio na uskrsno jutro kada se prvi put ukazao svojim učenicima i rekao: Mir vama. Kada otkrijemo što je Kristov mir, onda shvaćamo da je to bogatstvo”, naveo je fra Roko.

Zaključio je homiliju podsjetivši vjernike da se ugledaju na sv. Antuna koji potiče na strastvenu pobožnost djetetu Isusu i Presvetoj euharistiji, Bogu koji je dao život svijetu. “Duša puna Duha u životu sv. Antuna odrazila se na način što je bio Božji miljenik i što je znao nositi taj sklad u svome srcu upravo zato što je Bogu predao da oblikuje njegov život. Želi pozvati i nas danas da prepustimo Bogu da nas ispuni Duhom Svetim, da oblikuje našu narav, društvo u kojem živimo, obitelji čiji smo članovi, jer jedino takvi postat ćemo bogati ljudi”, rekao je fra Roko pozivajući sve da se otvore Duhu Svetome kako bi postali ljudi koji će ovome svijetu govoriti u miru uz želju da, uz Božje vodstvo, svi nađu izlaz iz ovih nenadanih okolnosti i teške situacije.