S temom “Žeđ za Bogom, skriveni izvor sinodskih dijaloga” sestra Angelini, benediktinka iz samostana Viboldone (Italija), usredotočila je svoje razmišljanje o Sinodi u ponedjeljak 30. rujna, u novoj dvorani Sinode.

Njezinim riječima započelo je i slavlje Jutarnje prigodom početka duhovnih vježbi za članove, bratske izaslanike i posebne goste Drugog zasjedanja 16. redovne opće skupštine Biskupske sinode koja će započeti s radom u srijedu 2. listopada.

Na početku je nazočne kratko pozdravio kardinal Mario Grech, generalni tajnik Sinode, izrazivši zahvalnost za “radost, osmijeh, entuzijazam, strast za Isusom” koji su se mogli osjetiti u dvorani.

Usredotočujući svoje razmišljanje na Psalam 41 (“Žedna mi je duša Boga, Boga živoga”), s. Angelini je istaknula kako je “tajna neutažive žeđi koju nosimo u sebi” “slobodna duša, žeđ koja odgovara žeđi za Bogom.” Kulture suvremenog svijeta, dodala je, “oklijevaju izložiti se ovoj žeđi, integrirati je u svoje simboličke sustave, bore se: toliko su pogođene logikom poslovanja, moći, tržišta, sposobnosti ili pak izbjegavajućom logikom koja slijedi snove o slobodi kao samoodređenju.” Ali prava žeđ je ona za živim Bogom, to je “prebivanje u Evanđelju”.

Sestra Angelini potom je pozvala nazočne da na predstojeću sinodsku skupštinu gledaju kao na “mjesto gdje Duh gasi našu žeđ u želji da našu Crkvu suobličimo s mukotrpnim poslanjem koje joj Gospodin, u današnjoj pustinji, povjerava”.

Sjećanje i nada bila su dva načela koja je naznačila sestra Angelini: “Sjećanje na prošlost, iako lijepu, ali sada arhiviranu, mora se preobraziti u poniznu nadu”, u razloge koje nalazimo “u Euharistiji koja gasi našu žeđ”.

Zatim, gledajući svetog Jeronima, čiji se liturgijski spomen danas slavi, “pomnog proučavatelja Pisma, do preobrazbe u njemu”, sestra Angelini se usredotočila na današnji odlomak iz Evanđelja (Lk 9, 46-50), u kojem Isus ističe veličinu malenosti djeteta. Riječ Božja, pojasnila je, “uznemiruje” i “sve nas premješta” zahvaljujući usporedbi s “mjerom istine: malim, ili bolje rečeno minimumom” kojeg utjelovljuje Krist.

Ali danas, zapitala se benediktinka, kako možemo identificirati “najmanje”? Kao bespomoćno dijete, izgubljenu mladu osobu, zatvorenika, migranta, starca ostavljenog samog, ženu koju nitko ne čuje? “Odlučujući” odgovor je upravo u sinodalnoj Crkvi, rekla je sestra Angelini, i u toj “umjetnosti dijaloga” koji dolazi iz Riječi Božje i završava kao alternativa svim dijalozima koje “više ili manje svjesno nosimo u sebi u našim srcima”.

Na kraju sestra Angelini je analizirala pitanje postavljeno na početku sadašnjeg sinodalnog puta: “Kako biti sinodalna Crkva u poslanju? Kako identitet sinodalnog Božjeg naroda u poslanju može dobiti konkretan oblik u odnosima, putovima i mjestima na kojima se odvija život Crkve?” Stoga je naglasila da je bit poslanja biti s Isusom koji se otkriva u djetetu, budući da bez te veze s njim čovjek ostaje samo “najbolji volonter”. Ista veza, rekla je, mora se promatrati sa stvaranjem, budući da “u Riječi koja je postala tijelom” moramo također uključiti “ne-riječi sunca, zvijezda, kozmosa. Zvijezde nisu Bog, nego njegova stvorenja – zaključila je – a nebesa pripovijedaju slavu Božju”.

Nakon razmatranja Majke Angelini, duhovne vježbe nastavljene su dvjema meditacijama o. Timothya Petera Josepha Radcliffa OP, iz oxfordskog samostana i govorom kardinala Grecha.

Za navečer je bilo predviđeno misno slavlje na oltaru Katedre vatikanske bazilike. Duhovne vježbe će završiti u utorak 1. listopada, a poslijepodne u 16 sati u dvorani Pavla VI. sastat će se grupe za dijeljenje po metodi “razgovora u duhu”. Naposljetku, u 18 sati u bazilici svetog Petra, u nazočnosti pape Franje, održat će se pokorničko bdijenje.