“Don Bosco je rekao ‘rad, rad, rad’, ali na kraju je rekao ‘čekam vas sve u raju’ i ja to obećanje očekujem jednoga dana. No, sigurno je ako uzmemo previše k srcu stvari koje imamo, a ne uzdamo se u Božju pomoć koja bi nama kršćanima trebala biti na prvome mjestu, onda naš posao nema smisla ako u Božje ruke ne povjerimo sve što činimo i radimo”, naglasio je don Danijel Vidović i dodao: “Svaki naš posao i poziv mora započeti s Njim kako bi taj isti posao imao i plodnosti i radosti.”

Don Danijel je također rekao da bi svaki svećenik trebao i surađivati s drugima, ne samo stjecati časti – da samo on radi i očekuje pljesak ili hvalu drugih – nego raditi s drugima, posebno ako je svećenik u zajednici kao što su salezijanci. To zajedništvo svećenici svjedoče mladima koji će se onda odazvati na Božji poziv, dodao je.

„Molitva je izvor svećeničkog djelovanja i rada. Ključno je pronaći vrijeme za molitvu, a jutro je upravo ono koje bi trebalo biti rezervirano za tu dimenziju našeg života kako bisni se mogli kvalitetnije dati, jer ukoliko svećenik nije povezan s Bogom nema što dati“, poručio je u emisiji dr. Jakov Rađa.

“Sigurno je da ono što čovjek ponekad osjeća u poslu jest da ne može sve pohvatati jednako kvalitetno”, primijetio je dr. Rađa i dodao: “Uvijek se moramo prisjetiti da su uzroci sagorijevanja zapravo u osobi, ne izvan osobe.”

dr. Josip Bošnjaković i dr. Jakov Rađa

Brojne službe koje mu pristižu i zahtjevi, mogu biti izazov ali, s druge strane, treba voditi računa da je jedna velika kušnja koju čovjek ima u sebi – da pomogne svima. I ta želja je izuzetno privlačna jednom svećeniku, upozorio je vlč. Jakov Rađa i nastavio: “Svećenik ima želju služiti drugima i iz te želje da pomogne svakoj osobi, koja pomoć treba, ponekad kaže ‘da’, a trebao bi reći ‘ne’. Jedan primjer, možda, koji tu može pomoći u razumijevanju takvog stanja: Nedavno kada sam se pripremao s jednom obitelji, koja sa mnom surađuje u evangelizaciji, razgovarao sam prije svega sa suprugom i zamolio ga ‘da li bi mi mogli pomoći oko organizacije tečaja za parove koji hodaju’. On mi je odgovorio da mora pitati suprugu pa ćemo onda vidjeti. To mi je dalo razmišljati: Svećenik nema drugu osobu s kojom živi, u celibatu je i sam donosi odluke za sebe, što ponekad može dovesti do toga da olako kaže ‘da’ mnogima, iz želje da im pomogne, a bilo bi korisno možda koji puta podijeliti to s nekim duhovnikom ili nekim svećenikom, koji ga prati, koji ga mentorira, da zna reći i ‘ne’.”

“Jer važno je procijeniti točno koju službu svećenik ima i što je pozvan raditi. Nije svako dobro koje svećenik može učiniti, ono njegovo dobro koje on treba učiniti”, istaknuo je dr. Rađa.

don Danijel Vidović i Diana Tikvić

Treći sugovornik, dr. Josip Bošnjaković je rekao da ima puno toga što možemo učiniti da ne dođe do ‘sagorijevanja na poslu zbog preopterećenosti’, počevši od onih osnovnih stvari; redovito spavati, obratiti pažnju doslovno kako dišem jer iz toga proizlaze nekada strahovi, zatim što jedemo i kada jedemo, isto vrijedi i za piće, ali i granice treba znati te reći ‘ne’ nekim stvarima i nekim druženjima. I supervizija je jako bitna, odnosno dijeliti s nekim svoje poteškoće, predlaže profesor.

“I onda, kada nosimo terete jedni drugima, lakše ih nosimo, a u tome je sav Kristov Zakon, kaže sv. Pavao. Lakše je kada to dijelimo sa drugima te, uz duhovne stvari, ako itko onda Bog obnavlja, rekao je dr. Bošnjaković, jer nam se onda i krila obnavljaju, pa i kosti. U doslovnom smislu riječi, Bog liječi.

Jednako tako, ovaj psiholog-psihoterapeut predlaže odmor i godišnji i onaj dnevni, njegovanje prijateljstva, blagotvorne hobije, a i lijepo je biti i u društvu humorističnih svećenika. I sebe ne treba doživljavati tako moćnima jer citirao je dr. Bošnjaković jednu misao: Ako misliš da si pokvario Božje planove, ne brini se, nisi ti baš tako moćan.

U emisiji je, uz ostalo, upozoreno i da problem izgaranja na poslu stvara danas i manjak svećeničkih poziva, također kolege koje nekada preuzmu minimum pastoralnih obveza, ali i da duhovne vježbe za jednog svećenika nisu luksuz, već potreba i poticaj za dalje, kao i vrijeme godišnjeg odmora koji je vrijeme dobre pripreme za novu pastoralnu godinu. Urednica emisije bila je Diana Tikvić.