Sinodalni hod u Subotičkoj biskupiji 

Naglasivši značenje pojma i pojašnjavajući podrijetlo pojma „sinoda“, biskup je rekao da   svakodnevlje našega osobnog, obiteljskog, društvenog i života svijeta poznaje i traži različite oblike solidarnosti. „Svi smo mi na istom putu, štoviše, svi smo mi suputnici na istom brodu. Bez sinodalnosti nema osobe, a ugrožen je život obitelji, društva i svijeta. Ponekad nam se čini da ozračje i mentalitet našega vremena i svijeta ne prepoznaju dovoljno sinodalnost života i društva. Naš svijet obilježen je individualizmom, egocentrizmom, podjelama, tolikim sukobima, klimatskim promjenama, migracijom, nepravdom, siromaštvom, nasiljem, kriminalom, pandemijom COVID-a 19… Svi smo mi djeca našega vremena. Zato: otvaranje Sinodalnog hoda za Crkvu zajedništva, sudjelovanja i poslanja na razini sveopće i lokalne Crkve dolazi u pravo vrijeme da u Crkvi – sakramentu spasenja – ne izblijedi narav i poslanje, da se ne zatvori pred svijetom i budućnošću Kraljevstva Božjega“, kazao je mons. Večerin. Zaključio je: „Sinodalni hod je milosni poziv svima nama članovima Crkve da se oslobodimo od krivih oblika obnašanja vlasti i različitih vrsta zloporaba, svjedočeći duh služenja, zajedništva i poslanja“.

Analizirajući značenje i potencijale sinodalnoga hoda za Subotičku biskupiju, biskup je rekao da je potrebno da se i u njoj dogodi upravo ono što su iskusila dvojica odbjeglih, razočaranih, beznadnih i umornih Isusovih učenika na putu u Emaus. „Uskrsli Krist ih u takvom stanju sustiže na putu, sinodalno im se približuje, postaje njihov suputnik, sluša ih i s njima razgovara. Dok im putem tumači Pisma, oni postaju oduševljeni i aktivni svjedoci – navjestitelji Radosne vijesti spasenja u svojoj sredini (usp. Lk 24, 35). To nisu drugi, već oni isti učenici, ali sada drukčiji. Kao mjesna Crkva, zapitajmo se gdje smo i na kojem smo putu? Koliko smo i jesmo li prepoznatljivi kao Isusova Crkva? Koju sliku zajedništva daje naša Crkva – biskupija, župe, samostanske zajednice, središnje ustanove, župna pastoralna vijeća? Koliko smo sposobni izgrađivati zajedništvo? Slušati druge? Odgovorno i misionarski se zauzimati za navještaj Krista raspetoga i uskrsloga“, zapitao se biskup.

Slušateljima je skrenuo pozornost i na upozorenje koje spominje Pripravni dokument za Sinodu. „Govoreći o evanđeoskom trojstvu sinodalnosti Isusa, naroda i apostola, spominje se i četvrti akter – glumac na pozornici našega vremena i prostora: diabolos. On igra svoju ulogu nudeći razloge za razbijanje zajedništva, umrtvljivanje sudjelovanja i relativiziranje poslanja. Njegovi razlozi i njegova logika vrlo je zamamljiva: Ma kakav sinodalni hod?! Ostat će sve po starom. To je samo pomodarstvo, zavaravanje. To je opasnost za Crkvu. To se tebe ne tiče. Ti možeš dobro i bez toga funkcionirati. Ma kakva sinoda? Kakvo zajedništvo? Kakvo poslanje? To su samo prazne riječi… Da bismo nadvladali zloduha – diabolosa, onoga koji razdvaja, ostavlja sve po starom, da bismo mu se suprotstavili svježinom koraka i radosnom nadom, potrebno je na našem sinodalnom hodu slušati Isusa i dati mu mjesta, iznijeti mu naše probleme i poteškoće te čuti njegovu Riječ koja zagrijava naša ohlađena srca. Tako će Uskrsli svojom otajstvenom prisutnošću otvoriti oči naše duše, kako bismo ga prepoznali i s njime ušli u dublje zajedništvo, ostvarili aktivnije sudjelovanje i osnažili naše poslanje u svijetu. Ipak, svjesni smo sebe, svojih navika i ograničenja. Od sinodalnog hoda ne očekujemo čuda, ali i mali pomaci bit će prepoznatljiv znak odjeka i zahvata Krista uskrsloga u našoj sredini“, zaključio je biskup Večerin.

Temu je najavio sudski vikar biskupije prof. dr. Ivica Ivanković Radak.