Koncelebrirali su ekonom mons. Zdravko Novak, biskupski vikar mons. Marko Cvitkušić, domaći župnik preč. Robert Jakica i više svećenika. Na početku mise biskup je tradicionalno blagoslovio vodu uoči svetkovine Bogojavljenja, a koju su onda vjernici ponijeli svojim kućama.

U homiliji biskup je podsjetio kako je upravo Benedikt XVI. 5. prosinca 2009. utemeljio Sisačku biskupiju te zato imamo razlog više da se molimo za njega. „Mnogi će ocjenjivati život i djelo pape Benedikta, pa će tako s pravom isticati njegovu ljubav prema Crkvi, nastojanje da se Crkva obnovi u svojem liturgijskom izrazu, želju da bude jasna u nauku i u nastavljanju smjera kojim je Crkvu vodio sveti papa Ivan Pavao II. kojem je kao prefekt Kongregacije za nauk vjere bio dugogodišnji prvi suradnik. Treba posebno naglasiti kako je Benedikt XVI., odnosno teolog Joseph Ratzinger branitelj vjere nasuprot sveopćem sekularizmu kada je, kako je on to govorio, na djelu dekristijanizacija Europe!

Svi će se sigurno suglasiti da je Benedikt najveći po tome što se sam odrekao papinske službe i tako pokazao svoje ponizno shvaćanje te najviše crkvene službe, ali koju nije mogao nastaviti kada je osjetio da ju više nije sposoban vršiti. Bilo je to kad je imao 85 godina i kad su mu fizičke sile oslabile, a on se nije poistovjetio sa službom, te nije želio tako voditi Crkvu. Ipak mislim da je najvažnije reći da je papa Benedikt XVI. s velikom blagošću i dobrotom vodio Crkvu za koju je znao da je u krizi, da je nagrizena mnogim teškoćama – kao brod koji pušta na sve strane – to je njegova usporedba koju je izrekao na misi prije konklava u kojima je bio izabran za Petrova nasljednika, ali on je vjerovao ne u zemaljski put Crkve nego u njezinu nebesku bit, svjestan da ju vodi Duh Sveti“, rekao je biskup istaknuvši i da je kao veliki teolog progovarao o vjeri kao i o odnosu vjere i razuma, vjere i znanosti, a posebno stavljajući naglasak na odgoj savjesti koja je svjetlo svakom čovjeku.

U nastavku biskup Košić naglasio je borbu preminulog pape za kršćansku Europu te njegovu svjesnost kamo vodi radikalni sekularizam koji sve više vlada svijetom i posebno Europom. „On je to nazvao diktaturom relativizma, nametanje mišljenja da je sve jednako, gdje nema nikakvih duhovnih ni moralnih vertikala pa svaki čovjek može živjeti kako mu se prohtije. To on nije prihvaćao nego se hrabro odupirao tome, ističući kako je za nas Isus Krist jedino mjerilo, jedini kompas koji pokazuje pravi put. I na samrti posljednje su mu riječi bile: Isuse, volim te.

Ime Benedikt koje je izabrao bio je njegov program: poput svetog Benedikta Europi ponovno navijestiti Krista, boriti se za kršćansku Europu jer inače ona nestaje zajedno s Crkvom u njoj. Ne, to ne znači da je on mislio da će Crkva nestati, on je samo bio svjestan problema u kojima se Crkva našla u Europi. Poznata je njegova izjava da će se Crkva budućnosti sastojati od malih krugova u kojima će članovi biti aktivni i živi nositelji misijske svijesti evangelizacije. Malobrojni ali živi, međutim okruženi nevjerom i kršćanstvu nesklonom mentalitetu i tendencijama“.

Biskup je ustvrdio i kako misna čitanja toga dana govore u prilog papi Benediktu XVI. Osvrnuvši se na pročitano Evanđelje u kojem apostol Ivan (Iv 1, 43-51) donosi sliku kako su to za Isusom pošli prvi učenici, rekao je kako je i papina dužnost utvrđivati braću upravo u toj vjeru, u vjeri tko je Isus.

„Benedikt XVI. je već kao papa objavio tri sveska knjige Isus iz Nazareta u kojoj razlaže kako se ni Crkva ni teologija ne treba baviti sama sobom nego njezino zanimanje i središnji sadržaj treba biti ono u što vjerujemo a to je Isus Krist. Kada je bio izabran za papu Benedikt XVI. rekao je da zna kako je on svjestan da je nesposoban za tu uzvišenu službu, ali da ga tješi kako se Bog može poslužiti i s nesavršenim sredstvom. Sebe je tada nazvao poniznim radnikom u vinogradu Gospodnjem. I to je doista bio, i ostao. Bio je uvijek svjestan da je navjestitelj Isusa Krista, jedinog Spasitelja i Otkupitelja čovjeka.

I sve svoje knjige kao profesor i teolog, pa onda i sav rad u Kongregaciji za nauk vjere i u Mješovitoj teološkoj komisiji posvetio je Kristu. Bez Krista ništa ne bi imalo smisla. On je to znao i zato nije zalutao u teološkim školama i nadmudrivanjima, nego je ostao jasan i jednostavno ali duboko tumačio je otajstvo vjere. Tumačio ga je autentično jer ga je sam živio“, rekao je biskup na kraju te zaključio homiliju riječima Benedikta XVI. koje je kao svoju duhovnu oporuku napisao 29. kolovoza 2006. godine.