Misno slavlje predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, a u koncelebraciji su sudjelovali sjemenišni duhovnik vlč. Luka Premelč i domaći župnik vlč. Marko Baršić, pastir ove velike zajednice u podsljemenskoj zoni Hrvatskog prigorja.

Tumačeći Božju riječ vežući se uz liturgijska čitanja treće korizmene nedjelje (Izl 17, 3-7; Ps 95; Rim 5, 1-2.5-8; Iv 4, 5-42), preč. Pavlaković je, između ostalog, istaknuo: „U slici ove žene Samarijanke Bog prilazi, dragi vjernici, svakome od nas da nam pokaže koliko nas ljubi. Bog ne gleda na nas kako mi gledamo jedni na druge. Bog vidi i zna zašto smo postali takvi kakvi jesmo. Mi to ne vidimo i ne znamo. I dok ne znamo i ne vidimo, nećemo se promijeniti. Nekako osjećam da današnja korizmena nedjelja želi potaknuti svakoga od nas da krene na put traženja istine o sebi. Da se pitamo zašto nam se uvijek ponavljaju iste stvari? Da se pitamo zašto nešto nikako ne možemo učiniti? Da se pitamo koji su duboki razlozi u nama zbog kojih se osjećamo kao da nas je netko zavezao ili kao da se vrtimo u krug. Osjećam da bi danas trebalo zamoliti Gospodina da nas učini spremnima vidjeti istinu o nama samima i da nam pošalje nekoga tko će nam tu istinu o nama reći, bez da nas osuđuje ili smatra manje vrijednima.“

Sjemeništarci su na misi ministrirali uz ministrante župe Bistra, a pjevao je župni zbor domaćina potpomognut glasovima sjemeništaraca i okupljenog mnoštva.

Nakon popričesne molitve preč. Pavlaković pozdravio je sve nazočne i, obrativši se posebno mladima, predstavio je Sjemenište i život u njemu; pozvao je okupljene ministrante i mlade na odaziv u duhovno zvanje i molitvu za one koji u srcu osluškuju Gospodinov poziv: „Dođi i slijedi me!“ Posebno je zahvalio župniku na svemu što čini za promociju duhovnih zvanja u povjerenoj mu zajednici te zaželio nastavak međusobne dobre suradnje.

Uslijedila su svjedočanstva dvojice sjemeništaraca koji su, svaki iz svoje perspektive i životnoga puta, posvjedočili koliko je Isus i danas živ te poziva u službu one koji mu žele predati svoj život. Kristijan Vrbanc, sjemeništarac drugog razreda iz Zagrebačke nadbiskupije i Domagoj Banja, sjemeništarac četvrtog razreda iz Bjelovarsko-križevačke biskupije predstavili su dio života u sjemeništu te svjedočanstvo završili riječima: „Dođite u sjemenište i osjetite dio zajedništva koji i nas hrabri da idemo dalje za Kristom i jednoga dana postanemo Njegovi svećenici. Molite za nas da ustrajemo na tom putu!“

Popraćeni velikim pljeskom svih vjernika, sjemeništarci su se, nakon zajedničke spomen-fotografije u crkvi, uputili na ručak koji su za njih pripravili župljani te u dobroj atmosferi i druženju dočekali pobožnost križnoga puta podno župne crkve u popodnevnim satima.

Ovu korizmenu pobožnost po vanjskoj Kalvariji predvodio je sjemenišni duhovnik vlč. Premelč uz asistenciju 12 sjemeništaraca. Velik broj vjernika, negdje oko 200, sudjelovao je u ovoj pobožnosti. Nakon XIV. postaje, a prije završne molitve i blagoslova, preč. Pavlaković održao je i prigodni nagovor. „Što znači sudjelovati u pobožnosti križnoga puta? Znači ići za Kristovim križem, znači slijediti Isusa razmatrajući njegov križni put. Pobožnost križnoga puta može se razumjeti kao put prema dubljem duhovnom zajedništvu s Isusom Kristom. Molitva križnog puta škola je vjere u kojoj se uči mudrost križa!“, zaključio je rektor Sjemeništa.

Na koncu pobožnosti vlč. Baršić zahvalio je sjemeništarcima na dolasku, rektoru na upućenoj homiliji tijekom mise, duhovniku na predvođenju pobožnosti križnoga puta i prigodnom nagovoru rektora po završetku pobožnosti, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u domovini Hrvatskoj.

Nakon održanog korizmenog hodočašća u Vivodinu i Veliku Goricu, a tijekom trajanja ovog intenzivnog pokorničkog vremena unutar crkvene godine, sjemeništarci i odgojitelji sa zagrebačke Šalate planiraju još hodočastiti u Karlovac-Dubovac, Beletinec i Gornju Stubicu te kroz ta hodočašća pobliže upoznati i jedan stari liturgijski pobožni običaj koji ima svoje korijene u prvim kršćanskim stoljećima: „missa stationalis”, rimsko bogoslužje postaja – stacija.