Skupina vjernika u Bibinjama obukla škapular i postala dio karmelske obitelji

Škapular su primile 32 osobe različitih uzrasta. Osobitost toga susreta i obrednog čina bila je prisutnost višečlanih obitelji čiji su otac i majka htjeli da i njihova djeca odjenu škapular. Među primateljima škapulara bili su obitelj sa sedmero djece, obitelj s troje djece i dvije obitelji s dvoje djece.

Dirljivo je bilo vidjeti kako su djeca sabrano i ozbiljnog stava primala škapular i sudjelovala u molitvi posvete Mariji. Prije nego je primio škapular, jedan dječak u tatinom naručju dva puta radosno je rekao: „Došao nam je Isus“.

U Bibinjama djeluju Karmelićanke Božanskog Srca Isusova čiji se samostan Svete Obitelji u kojem živi sedam redovnica nalazi u župnom dvorištu u neposrednoj blizini bibinjske župne crkve. Po djelovanju tih redovnica, karmelska duhovnost u Bibinjama jako je zaživjela i mnogi Bibinjci već su nositelji škapulara.

Oblačenju škapulara prethodila je duhovna priprema i predavanja koja je sudionicima održala s. Anica Marija Cvitković.

„U oblačenju škapulara dosad je u Bibinjama bila po jedna obitelj. Ovo je prvi put da je bilo toliko obitelji s toliko djece. Djeci se daje škapular samo ako roditelji to žele, ako ga roditelji primaju i ako će djecu poučavati u tome. Ako ne mole krunicu ili neku drugu marijansku molitvu, ovisno o uzrastu, djeca mogu dnevno izmoliti tri Zdravo Marije ‘za svoj škapular’: po jednu Zdravo Marijo ujutro, preko dana i navečer, da djeca dobiju osjećaj da je to nešto posebno“, rekla je s. Anica.

Nošenjem škapulara ti su vjernici pridruženi karmelskoj obitelji i dioništvu duhovnih dobara Karmelskog reda.

Na kraju mise, obred blagoslova i oblačenja škapulara predvodio je župnik Milić. U obredu se kaže neka „Bog koji je htio da njegov Sin Isus Krist uzme naše ljudsko tijelo u krilu Djevice Marije, udijeli milost onima koji s pobožnošću oblače škapular obitelji Blažene Djevice Marije od Gore Karmela i milost zaodjenuti se Gospodinom Isusom u svim okolnostima svoga života“.

Potom je don Zdenko blagoslovio škapulare i medaljice koji su se nalazili pokraj kipa Gospe Karmelske, poškropivši ih blagoslovljenom vodom.

Za sudjelovanje u molitvi toga obreda i posveti Gospi Karmelskoj koju su izmolili primatelji škapulara, vjernici su prišli naprijed prema prezbiteriju crkve te je svakom pojedincu don Zdenko stavio škapular oko vrata. Na jednoj strani karmelskog škapulara je lik Majke Božje škapularske, a na drugom dijelu škapulara je prikaz Srca Isusova. Uz škapular, svatko je dobio i medaljicu s ta dva prizora. Karmel je pokornički red i karmelićanke u toj Družbi jako štuju Srce Isuosvo.

Prije stavljanja škapulara, don Zdenko je, prema obredniku, primateljima škapulara rekao: „Primi ovaj škapular kojim ulaziš u dioništvo obitelji Braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. Nosi ga kao znak Djevičine majčinske zaštite i tvoga nastojanja da je slijediš i da joj služiš. Neka ti Majka Božja pomogne zaodjenuti se Kristom. On neka u tebi živi na slavu Trojstva i sudjelovanja u Crkvi na dobro braće“.

S. Anica primateljima škapulara predstavila je na predavanjima što je škapular, što je karmelska bratovština i potaknula ih da to ozbiljno shvate, da budu svjesni što to znači.

„Nositi škapular predstavlja posebnu zaštitu Majke Božje. Pozvani su nasljedovati Mariju u Kristu, imaju dnevnu molitvu Mariji. Primili smo lijepe povratne reakcije od predavanja i priprema koje su imali. Ljudi su bili radosni, iščekivali su kad će dobiti škapular. To su ljudi koji stvarno vole Mariju. Kad sam im pričala o Mariji, oni su toliko cvali, njihova lica bila su ozarena. Baš se vidi da vole Mariju. Uvjerena sam da Gospa Karmelska uvijek zove nekoga, da želi štititi toga čovjeka, želi biti njegova zaštitnica, voditeljica u životu. Mislim da je to poseban poziv za svaku osobu koja nosi škapular, da je ta osoba posebno izabrana i pozvana od Marije“, rekla je s. Anica.

Među primateljima škapulara bili su i vjernici pristigli u Bibinje iz Zadra. Jedan čovjek živi u Njemačkoj, a ljetuje u Zadru. Vidio je obavijest o primanju škapulara i poželio ga odjenuti.

Škapular je obukla i Nikica, majka obitelji s troje djece. Nikica je iz Slavonskog Broda, njen suprug je iz Šibenika, a žive u Stockholmu u Švedskoj. Vidjela je obavijest o oblačenju škapulara na Internetu i poželjela to učiniti.

„Već duže vrijeme planiram primiti škapular, a nikako da se u dane kad se prima škapular nađem u pravo vrijeme na pravom mjestu. Sada smo na godišnjem, vidjela sam da s. Anica organizira pripreme, pa sam joj se javila. To sam duže htjela i došli smo u Bibinje samo radi toga. Mislim da je potrebna zrelost i osobni odabir za primanje škapulara. Ja idem prva, moj plan je iduće godine nagovoriti supruga da primi škapular, a sinu sam rekla da bih voljela da ga primi nakon krizme. Volim karmelićanke i sv. Malu Tereziju od Djeteta Isusa. Preko nje sam upoznala Karmel i karmelićanke. Ona me privukla. Htjela sam primiti škapular i sada imam osjećaj kao da je to moj život prije i poslije, odijevanja škapualra“, rekla je majka Nikica nakon mise.

Antonio Matković i Sara Petrović Matković roditelji su sina Vite i kćeri Tonke. „Vito je rođen na blagdan Gospe Loretske i baš je Gospino čudo. Muž već dugo ima škapular, htjela sam ga i ja primiti. Želimo živjeti u vjeri i predati se Gospi. Gospa nam je dala dvoje predivne djece, spojila nas je. Prošli smo zajedno ispod kipa Gospe Loretske u Arbanasima. Želimo da i djeca imaju škapular jer ih želimo odgajati u vjeri, da znaju da je Gospa njihova zaštitnica“, rekla je majka Sara.

Nina Katačić, majka sedmero djece, također je htjela svoju djecu odjenuti u škapular. „Moj tata mi je to predložio. Mama i tata su prošle godini obukli škapular i oni su presretni što ga sad i mi imamo. Dugo smo to htjeli. Isprva nisam na to baš obraćala pažnju, onda me i kuma pozvala pa me konačno privuklo. To nam puno znači. Toliko nam treba Gospina zaštita. Tko će nas povesti Isusu, nego Majka? Tijekom priprema pitala sam časnu sestru smije li malo dijete primiti škapular. Ona je rekla da može, kad ga prima cijela obitelj i ako to žele roditelji. Pitala sam djecu žele li obući škapular. Oni su se oduševili i pristali. Šestogodišnja Rita jedva je čekala obući škapular, govorila je da je Gospa čeka“, posvjedočila je majka Nina.

Nada Šarlija, vjeroučiteljica iz Zadra je rekla: „Osjećam da je Marija moja majka, jedina majka, a ja njeno dijete. Kad god se osjećam i ponašam kao maleno dijete, uvijek dobijem najbolje. A najbolje što sam dobila u životu je škapular. Ispred sebe nosim znak Srca Isusova, na leđima lik Marije, ima li što bolje? U Marijinom zagrljaju svaki dan i u Isusovom srcu – to je za mene škapular. Daj Bože da što više ljudi primi škapular, da svi dođu u Srce Isusovo i u Marijin zagrljaj.“

Djevojka Ivana Vrkić iz Zadra je rekla: „Željela sam postati dio karmelske obitelji. Škapular mi je znak posebne veze s mojom nebeskom Majkom. Gospodin pred nas stavlja razne situacije koje su za nas nekad teške. Često smo u stanju odbaciti svoj križ. A ako imamo svu ljubav naše nebeske Majke koju nam ona beskrajno pruža i ako nosimo škapular koji je znak njene ljubavi, svaki put kad pogledam u škapular želim se sjetiti da će me njena ljubav zaogrnuti. Preko prijateljice sam čula za škapular i odmah sam poželjela odjenuti ga. Nije mi to teret i obaveza, dapače, to je olakšanje.“. I nju je dojmio prizor obitelji čiji roditelji s djecom primaju škapular. „Prekrasno je da cijela obitelj živi kršćanskim životom, pogotovo u današnjem svijetu kad je puno rastava i neslaganja. Ako se živi kršćanski, ne može doći do toga. Kad ljubimo Boga, ljubimo sve situacije koje nam dolaze, lijepe i ružne, i ostajemo zajedno, bez obzira na sve“, poručila je Ivana.

S. Anica u Bibinjama vodi dječji župni zbor koji je predvodio pjevanje i sviranje i na toj misi te župni vjeronauk. Koliko se karmelska duhovnost živi u Bibinjama pokazuje i da s. Anica tijekom godine redovito vodi tri karmelske skupine vjernika u župi, a pohode ih i vjernici izvan Bibinja, koje privlači karmelska duhovnost. S. Anica u Bibinjama vodi karmelsku mladež, djecu male škapularce i karmelsku molitvenu zajednicu za odrasle.

Mladi se okupljaju nedjeljom u 19 sati, zajednica karmelskih laika odraslih okuplja se prvu i treću srijedu u mjesecu u 20 sati, a mali škapularci okupljaju se subotom u 16 sati.

Karmelićanke Božanskog Srca Isusova djeluju u župi sv. Roka u Bibinjama 27 godina. Bibinjski Samostan Svete obitelji jedan je od 11 samostana Hrvatske provincije sv. Male Terezije karmelićanki Božanskog Srca Isusova koja obuhvaća Hrvatsku, BiH, Nigeriju i Rusiju.

U sklopu bibinjskog samostana nalazi se suvremeno opremljeni dječji vrtić Svete Male Terezije kojega pohađaju dvije grupe od 25 djece. Samostanska kuća u Bibinjama služi i za odmor sestara karmelićanki BSI iz svih njihovih zajednica i ujedno je ljetno odmorište za djecu iz dva dječja doma za nezbrinutu djecu koje te redovnice vode u Zagrebu i Hrvatskom Leskovcu.

Sestre na ljetni odmor u Bibinje dovedu djecu o kojoj skrbe u domovima, što mališane osobito raduje i daruje doživjeti morske radosti, među kojima brojnoj djeci to bude prvi dolazak na more. Srdačnu dobrodošlicu toj djeci uvijek svojim dobročinstvima pokažu i velikodušni bibinjski župljani čije su obitelji otvorene životu te mnogi među njima imaju četvero i više djece.