Na slavlju su se okupili vjernici među kojima su bili i brojni raseljeni stanovnici Cerovljana koji su tom prigodom došli u svoje rodno mjesto.

Koncelebrirao je i domaći župnik o. Tomislav Topić koji je zajedno s okupljenim vjernicima zahvalio Bogu za dar crkve i za sve one koji su svojim trudom, molitvom i doprinosima pomogli da filijalna crkva zasja novim sjajem, kao i grkokatolički svećenik o. Andrej Prihoda iz Kozarca, koji skrbi i za grkokatoličke vjernike u Cerovljanima.

U propovijedi se biskup oslanjajući se na nedjeljna liturgijska čitanja osvrnuo na Isusovu prispodobu o pšenici i kukolju. Istaknuo je kako ta prispodoba govori o Božjoj strpljivosti i ljubavi prema čovjeku.

„Domaćin je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. Međutim, dok su ljudi spavali, neprijatelj je posijao kukolj. Kad su sluge primijetile da zajedno sa pšenicom raste i korov, predložile su gospodaru: ‚Hoćeš li da odemo pa ga pokupimo?’“, podsjetio je na Evanđelje.

Naglasio je kako bi čovjek često želio odmah ukloniti sve ono što je loše, ali Bog postupa drukčije: „Ne zato što mu je svejedno, nego zato što je strpljiv. Njegova strpljivost nije slabost, nego izraz njegove ljubavi“.

„Žetva će doći i tada će biti jasno što je bila pšenica, a što kukolj. Bit će sud. Bit će istina. Ali do tada traje vrijeme milosti“, rekao je biskup Majić.

Osvrćući se na zaštitnicu filijalne crkve Gospu Karmelsku pojasnio je kako je brdo Karmel kroz povijest spasenja postalo mjesto susreta Boga i čovjeka, mjesto na kojem se čovjek u molitvi otvara Božjoj prisutnosti i njegovoj riječi.

Govoreći o Blaženoj Djevici Mariji naglasio je kako ona nikada ne zadržava pogled na sebi, nego uvijek vodi svome Sinu. Kao najsnažniji sažetak njezina poslanja izdvojio je riječi koje je izgovorila u Kani Galilejskoj: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5). „To je Marijina trajna poruka Crkvi i svakom vjerniku“, istaknuo je propovjednik dodavši da je upravo u poslušnosti Kristovoj riječi put istinske obnove života.

Na kraju je zahvalio svim dobročiniteljima koji su sudjelovali u obnovi crkve i izgradnji oltara istaknuvši da obnovljena crkva treba biti poticaj na još veću izgradnju živoga Božjeg hrama – zajednice vjernika i srca svakoga kršćanina.

Liturgijsko pjevanje predvodile su sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz Nove Topole.