Mladu misu slavio je 20. srpnja 1999. u rodnoj Župi sv. Ilije proroka u Gradini, a potom je bio župni vikar u Daruvaru do 2003. godine. Požeški biskup Antun Škvorčević osnovao je 31. kolovoza 2003. novu Župu bl. Alojzija Stepinca u Virovitici i za prvog župnika imenovao Ivicu Šoha. Na toj službi ostaje do 2010. godine. Ujedno ga biskup imenuje i ravnateljem Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici i na toj službi ostaje do 2014. kada preuzima Župu sv. Leopolda Mandića u kojoj je do danas i istovremeno od 2018. vrši i službu  virovitičkog dekana. 

Uz svećenike virovitičkog dekanata i drugih župa Požeške biskupije, na misnom slavlju sudjelovao je umirovljeni požeški biskup Antun Škvorčević, zatim prepošt požeškog Stolnog kaptola sv. Petra Ivica Žuljević također srebromisnik te propovjednik na misi Josip Šimunović, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

U uvodu u misu slavljenik Ivica Šoh pozdravio je sve prisutne, zahvalio Bogu na daru svećeništva i svojih 25 godina služenja Božjem narodu te pozvao prisutne da mole za nova duhovna zvanja, kao i za svećenike da budu vjerni svome poslanju.

U homiliji dekan Šimunović prisjetio se mlade mise slavljenika Ivice Šoha na kojoj je prije 25 godina propovijedao te istaknuo nekoliko vrlina i talenata svećenika Šoha, naglasivši kako ga je Bog pozvao u svoju službu, a on se rado, unatoč svojih slabosti, odazvao.

Na svršetku mise slavljenik je zahvalio svima na sudjelovanju, molitvi i ljubavi koju svakodnevno iskazuju prema svećenicima. Zahvalio je svojim roditeljima Jozi i Ruži Šoh, kao i sestrama s obiteljima te svim župljanima. Osobito je zahvalio biskupu Škvorčeviću na njegovom dolasku i prisjetio se dana ređenja 1999. u požeškoj katedrali i svih službi koje mu je biskup povjerio tijekom svojih 25 godina svećeništva te mu zahvalio na povjerenju. Potom je u ime župljana riječ zahvale izrekla župna suradnica Marina Bulat, a prigodne darove uručila dječica Klara Polović i Eva Biondić.

U prigodnoj riječi biskup Škorčević je podsjetio na svećeničko ređenje slavljenika srebrenog misničkog jubileja i među ostalim kazao: „Još mi je u živom sjećanju kako sam onoga 26.lipnja 1999. pred oltarom u našoj požeškoj katedrali položio ruke na petoricu mladih ljudi i zaredio ih za prezbitere. Bio sam ispunjen osjećajima divljenja i zahvalnosti Gospodinu što ih je pozvao u duhovno zvanje, a oni odgovorili spremnošću služiti mu u duhu Isusova križa i uskrsnuća, uvjereni da  život dobivaju kad ga polože za druge. Dvadeset i pet godina nakon toga danas ovdje u novoj župi i novoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Virovitici, na slavlju srebrne mise jednoga od njih, vlč. Ivice Šoha, župnika ove župe, kojem se pridružio i Ivica Žuljević, prepošt stolnog kaptola sv. Petra u Požegi, s Apostolom ispovijedam ‘kako su nedokučivi sudovi  i neistraživi putovi Božji!’ (Rim 11,33), po čijoj su se odluci dvojica od njih petorice već preselila u vječnost, a trojica služe Bogu u Požeškoj biskupiji, svatko u svom poslanju. Kao za proroka tako i za svakoga od njih vrijedi Gospodinova riječ: ‘Imenom sam te zazvao: ti si moj!’ (Iz 43,1) te zbog toga s osobitim poštovanjem navodim njihova imena: Ivica Šoh, Ivica Žuljević, Goran Mitrović, preminuli Zdravko Arić i Pavle Primorac.“

Biskup se zatim obratio samim jubilarcima: „Dragi srebromisnici! Vi ste svojim pozivom i poslanjem projekt Božji,  sakramentom svetoga reda pridruženi Kristu Glavi i uspostavljeni da djelujete ‘in persona Christi’, da po vama bude vidljiv onaj koji je pobijedio smrt i postao ‘dovršitelj vjere naše’ (Heb 12,2). Neka vas to ispuni ponosom i novim oduševljenjem, da ništa ne propustite učiniti što je u vašoj moći, kako biste posvjedočili Gospodaru žetve da on u vama ima dobre radnike na njivi naše biskupije. Od srca vam i bratski čestitam srebrni jubilej misništva, 25 godina vjernosti i požrtvovnosti u služenju Božjem narodu. Bez vašeg doprinosa u vršenju osjetljivog i odgovornog poslanja koje vam je bilo povjereno, napose u našim katoličkim školama ne bi se mogla ostvarivati želja pape Ivana Pavla II. očitovana u Apostolskom pismu o osnutku Požeške biskupije ‘da se novom snagom nastavi preslavno djelo evangelizacije’. Duboko vam bratski zahvaljujem za suradnju s biskupom, svećenicima i drugim članovima Božjeg naroda, što ste tijekom 25 godina bili svećenici graditelji zajedništva, u osluškivanju ‘što Duh govori Crkvama’ (Otk 2,7) da biste mu odgovorili svojim posluhom, te se na najbolji način ugradili u živi organizam naše mlade mjesne Crkve. Udijelio vam Gospodin snagu svoga Duha da ga i dalje svjedočite svijetu. Ispunio vas svojim utjehama i nadama. Neka bdije nad vama Presveta Bogorodica, Majka Isusova i Majka svećenička, kojoj povjeravam vaše živote i služenje. Sišao na vas Božji blagoslov  i pomogao da se vaše srebrne godine  pozlate.  Uručujem vam medalje svoga biskupskog ređenja, znak duhovnog rodbinstva, uspostavljena po svetom ređenju, koje svakodnevno obnavljam molitvom za vas, u uvjerenju da je vi jednako tako upućujete Bogu za svoga zareditelja.“

Biskup je zaključio riječju upućenom svim sudionicima slavlja kazavši: „Svima vam zahvaljujem što poštujete svoje  biskupe i svećenike, za njih molite, s njima surađujete na preslavnom djelu evangelizacije. Bog vas sve blagoslovio!“