Mons. Vukšić slavio je u koncelebraciji provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića i još osmorice svećenika te asistenciju franjevačkih bogoslova. U korskom sjedalu na misi je sudjelovao i vrhbosanski nadbiskup metropolit karidnal Vinko Puljić.

Na misi su se okupile sestre iz svih kongregacija koje žive i djeluju u Sarajevu: Služavke Malog Isusa, Milosrdnice sv. Vinka Paulskog, Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske i Hercegovačke provincije, Kćeri Božje ljubavi i Klanjateljice Krvi Kristove, a u molitvi su im se u svom samostanu Karmel na Stupu pridružile i sestre karmelićanke. U katedralu su došle i poljske sestre družbe Milosrdnog Isusa iz župe Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku. Na misi su bili i bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa, a liturgijsko pjevanje predvodio je Franjevački bogoslovski zbori „Fra Nenad Dujić“ pod ravnanjem fra Emanuela Josića. Redovnice su čitale misna čitanja i Molitvu vjernika.

Propovijed je nadbiskup Vukšić temeljio na misnom odlomku iz poslanice Hebrejima (11,32-40) te pojasnio da je riječ o dijelu iz širega poglavlja naslovljenoga ‘Vjera i ustrajnost’. „Preuzeto je iz Poslanice Hebrejima, kojom se sveti pisac obratio onom dijelu prvih kršćana, koji su bili pridošli iz židovstva. Podržava ih u njihovu opredjeljenju za Krista, poučava ih u jasnoći vjere, sokoli ih pred iskušenjima i potiče na ustrajnost… Pisac ove Poslanice pred oči svojih čitatelja, koji su naviknuti na čitanje Staroga zavjeta, kao u nekoj zamišljenoj procesiji, donosi seriju osoba i njihovih djela kako bi pokazao – i to je njegova osnovna nakana – da u svima njima, kao i u svakom pojedinom, treba uočiti da je vjera njihov osnovni stav. I da su se njihova izvanredna djela rodila iz njihove vjere. Te da su oni tim djelima posvjedočili svoju vjeru… Sveti pisac kao da je u svoje vrijeme želio reći: kad su vjernici Staroga zavjeta bili tako snažni u vjeri, a da nisu imali Kristova primjera, to isto se s pravom još više očekuje od vjernika Novoga zavjeta. A danas, toliko stoljeća nakon Krista, znademo da je velik broj kršćana, na raznim stranama po svijetu i u raznim vremenima i okolnostima, pokazao još veći stupanj vjere. Oni su svjedoci kršćanske vjere, a među njima posebice mučenici i sveci“, kazao je nadbiskup Vukšić.

„Dok večeras, uoči Dana Bogu posvećenoga života, zahvaljujemo Bogu za taj veliki dar Crkvi i ljudskom rodu, znademo da se samo vjerom može provoditi život kojega se darovalo Bogu. U tom smislu mogli bismo parafrazirati pisca Poslanice Hebrejima. I kazati da su apostoli vjerom pošli za Isusom i pobijedili strah. Sveti Ignacije i Polikarp su vjerom svjedočili pred divljim životinjama i na lomači. Sveti Antun i Pahomije su vjerom slijedili Isusov primjer te pošli za samotnjacima i oblikovali njihovu duhovnost. Sveti Bazilije i Grgur Nazijanski su vjerom utemeljili monaštvo u zajednicama. Sveti Benedikt je vjerom nadahnjivao svoj rad i molitvu. Sveti Augustin je vjerom pobijedio slabosti, navješćivao obraćenje i poticao druge. Svi su oni, i toliki drugi, vjerom služili Bogu, svjedočili pred ljudima i činili dobro braći i sestrama i svakom Božjem stvorenju. I što još da kažem? – sad bi rekao sveti pisac. I nastavio bi vjerojatno na jednak način kao nekada: Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Franji, Dominiku, Vinku, Klari, Lujzi, Josipu, Franciski, Mariji Tereziji i drugim osnivačima zajednica, iz kojih su večeras u sarajevskoj katedrali okupljene osobe što su svoj život posvetile Bogu“, rekao je nadbiskup koadjutor.

„Vaši utemeljitelji su odjelotvorili pravednost i zadobili obećano! – da još jednom posudimo riječi i misao Poslanice Hebrejima. Oni su vjerom slijedili Kristove savjete neporočnosti, siromaštva i posluha. Pretvorili su ih u svoje osobne zavjete i pravilo života. Sveti Franjo je tom vjerom zadobio znakove Isusovih rana i toj vjeri okuplja brojne sljedbenike. Sveti Dominik je tom vjerom hranio svoje propovijedanje i širio obraćenje. Tom vjerom je sveta Klara voljela Isusa i ljude. Tom vjerom je sveti Vinko liječio one koje drugi nisu htjeli ili mogli. I tako redom sve do posljednjega: tom vjerom, tim evanđeoskim savjetima, tim osobnim zavjetima i pravilima“, kazao je nadbiskup Vukšić te na kraju poručio:

„Poštovani i dragi redovnici i redovnice, po zagovoru svojih utemeljitelja i utemeljiteljica, trudite se svakim danom biti sve sličniji Isusu Kristu. I njihovim zagovorom, po vjeri rastite u kristolikoj duhovnosti kako bi po vama i vašem djelovanju nastavili govoriti i činiti vaši pokojni osnivači. Jer, osim radi vlastitoga posvećenja koje ste izabrali ostvarivati po uzoru na svoje utemeljitelje, vi postojite i radi toga da vaši utemeljitelji po vama nastave svjedočiti, propovijedati i činiti i da budu naviještane njihove karizme, dobrota i svetost. To ste posvema slobodno izabrali. I neka se stalno i sretno ostvaruje“.

Prije mise upriličeno je Klanjanje pred Presvetim koje su animirale služavke Malog Isusa.

Nakon klanjanja uslijedila je svečana pjevana Večernja koju su predvodili meštar na Franjevačkoj teologiji fra Danijel Nikolić i franjevački bogoslovi.