Osvrćući se na pročitani evanđeoski ulomak (Lk 10, 1-9) mons. Uzinić je istaknuo kako nam isti nudi posebnu poruku za naš trenutni povijesni trenutak – sinodalni hod koji je započeo u Riječkoj nadbiskupiji. Tekst progovara o tri riječi koje su nužne za sinodalnost Crkve: zajedništvo – sudjelovanje – poslanje. Specifičnost ulomka jest da u poslanju 72 učenika koje je Isus poslao u svijet, trebamo prepoznati i svoje poslanje. Ovaj broj nije slučajan. U Lukino vrijeme držalo se da na svijetu ima 72 naroda. Židovi su smatrali da je Bog samo njih poslao, no ovime Isus širi granice i ne zaustavlja se samo na jednom narodu. Želi doći do svih naroda i ne želi biti zatvoren u nacionalne ili druge okvire, nego želi nam poslati poruku da nas šalje svima, pojasnio je propovjednik. Dodao je kako sv. Luka pišući taj tekst o 72 učenika, želi prepoznati samoga sebe i u otkrivanju svog poslanja  vrlo je realan. Predaja govori da je imao  i umjetničku stranu te mu se pripisuju neke slike Bogorodice, poput slika koja se nalazi u crkvi sv. Marije Velike u Rimu: “Spasenje rimskog puka”, a koja je draga papi Franji. 

No, on je i umjetnik riječi. Imao je istančan osjećaj za stvarnost koju je primjećivao, probleme i poteškoće koji su mučili Crkvu, progonstva koja su je zadesila. Sve to odlučuje zapisati kao i ono što je govorio Isus, ali dajući svoj poseban pečat gledajući na konkrenu situaciju. Odlučio je napisati i drugu knjigu – Djela apostolska – također kako bi pomogao Crkvi da odgovori poslanju kojega ona ima. Luka je to uspio jer je slušao. Prije svega slušao je Blaženu Djevicu Mariju. Osim Marije, slušao je i apostole. Da nije njih slušao, ne bi mogao znati događaje iz Isusova života i prenijeti Kristove poruke, kazao je mons. Uzinić. Uz njih, istaknuo je da je sv. Luka slušao Duha Svetoga. On je jedini istinski evanđelista Duha Svetoga jer u svojim Djelima apostolskim pokazuje kako se Crkva rađala i koliko je on bio važan za Crkvu u poteškoćama. Bez njega, 12 učenika bila su preplašena grupica koja se skrivala i nije bila sposobna išta učiniti. Nakon što je Duh Sveti sišao nad apostole, njegovi darovi pomogli su im ispuniti njihovo poslanje, propovijedati Evanđelje svim narodima, ali i riješavati poteškoće s kojima se Crkva suočavala. 

Zaključujući propovijed potaknuo je vjernike na uključenje u sinodalni hod koji jest – slušanje. To znači slušati Mariju koja je model Crkve i po kojoj se možemo ogledati i prepoznati. To znači i slušati dvanaestorica, odnosno Papu,  biskupe i druge posvećene pastire koji, nakon što budu poslušali što im Božji narod govori, trebaju promisliti i u svjetlu znakova vremena i evanđelja donijeti odluke koje će omogućiti Crkvi nastaviti svoje poslanje. Na kraju, kao najvažnije, mons. Uzinić istaknuo je nužnost slušanja Duha Svetoga. Sinoda je osluškivanje Duha Svetoga i bez njega ne možemo donositi odluke. Potrebna nam je Crkva kakvu je zamislio Isus Krist i o kakvoj je pisao sv. Luka, poručio je propovjednik. Na kraju je, apostrofirajući papu Franju zaključio da to nije druga Crkva, nego drugačija Crkva. To je Crkva koja sluša, koja je osjetljiva za svakoga, brine otvorenih vrata, spremna otići svakome i svakoga uključiti. To je Crkva koju smo pozvani graditi, istaknuo je mons. Uzinić. 

Misu su suslavili generalni vikar Riječke nadbiskupije, rodom iz te Župe, vlč. Mario Tomljanović, prvostolni dekan mons. Sanjin Francetić, župni upravitelj Luka Pranjić i vikar don Luka Klarica. Po završetku misnoga slavlja vlč. Pranjić uputio je zahvalnu riječ svima koji su pridonijeli dostojanstvenoj proslavi župnog blagdana, a župljani su mons. Uziniću, kojemu je to bio prvi pastirski pohod toj riječkoj župi, uručili prigodan dar.