SLIKA GREŠNIKA I SLIKA BOGOTRAŽITELJA

Kateheza br. 12 – Psalam 35 Ljudska pokvarenost i Božja dobrota

Uvodno biblijsko čitanje: Ps 35,2-3.6-7a.8-11
“Grešan je naum u srcu zlotvora,/ straha Božjega nema on pred očima./ Sam sebi on laska suviše,/ grijeha svog ne vidi i ne mrzi./… Do neba je, Jahve, dobrota tvoja,/ do oblaka vjernost tvoja./ Pravednost je tvoja k’o Božji vrhunci,/… Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,/ pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;/ site se pretilinom Doma tvojega,/ potocima svojih slasti ti ih napajaš./ U tebi je izvor životni,/ tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo./ Zakrili dobrotom sve koji te štuju/ i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.”

1. Svaki put kada započinje novi radni dan i međuljudske odnose pojedinac može zauzeti dva temeljna stava: izabrati dobro, odnosno podleći zlu. Psalam 35, koji smo upravo čuli, predstavlja upravo ta dva oprečna profila. S jedne je strane onaj koji već ustajući iz “postelje” smišlja bezakonje; s druge onaj koji traži Božje svjetlo, “izvor života” (usp. r. 10). Ponoru grešnikova zla suprotstavlja se ponor Božje dobrote, živi izvor koji napaja i svjetlo koje prosvjetljuje vjernika.
Upravo pročitana molitva psalma, koju Časoslov donosi u Jutarnjoj srijede Prvoga tjedna, opisuje, dakle, dvije vrste ljudi.

2. Prvi lik koji nam psalmista predstavlja je grešnik (usp. rr. 2-5). U njegovu je srcu – kako kaže hebrejski izvornik – “grešno proroštvo” (r. 2). Izraz je snažan. Upućuje na neki sotonski izraz, koji u suprotnosti s Božjom riječi, odzvanja u grešnikovu srcu i govoru. Zlo baš kao da je prirođeno njegovoj najdubljoj stvarnosti, tako da se ispoljava u riječima i djelima (usp. rr. 3-4). On svoje dane provodi odabirući “opake putove”, od ranog jutra, kada je još “na postelji svojoj” (r. 5), pa sve do večeri prije no što će usnuti. Taj trajni grešnikov izbor proizlazi iz opredjeljenja koje obuhvaća cijeli njegov život i rađa smrću.

3. No psalmista je sav usredotočen na drugi lik u kojem se želi ogledati: lik čovjeka koji traži lice Božje (usp. rr. 6-13). On uzdiže pravi pravcati himan božanskoj ljubavi (rr. 6-11), nakon kojega, na kraju, slijedi ponizna molitva da bude oslobođen od mračne zavodljivosti zla i da zauvijek bude obasjan svjetlom milosti. U pjesmi se niže prava litanija izraza koji veličaju značajke Boga ljubavi: milost, vjernost, pravednost, sud, spasenje, sjena zaštite, slast, život, svjetlo. Osobito među spomenutima treba istaknuti četiri božanske odlike, izražene hebrejskim izrazima koji imaju snažnije značenje no što to proizlazi iz prijevoda na suvremene jezike.

4. Tu je prije svega izraz hésed, “milost”, koji ujedno znači vjernost, ljubav, odanost, nježnost. To je jedan od temeljnih izraza za veličanje Saveza između Gospodina i njegova naroda. Značajno je i da se taj izraz u Psalteriju javlja čak 127 puta, što je više od polovice od ukupnog broja pojavljivanja toga izraza u Starom Zavjetu. Slijedi zatim ‘emunáh koji potječe iz korijena riječi amen, izraza vjere, a koji označava postojanost, sigurnost, nepokolebljivu vjernost. Slijedi sedaqáh, “pravednost”, koji ima prije svega spasenjsko značenje: to je sveti i providonosni stav Boga koji, po svom zahvatu u povijesti, svoga vjernika oslobađa od zla i nepravde. Na koncu mishpát, “sud”, kojim Bog vlada svim stvorenjima, prigibajući se nad siromašne i potlačene i pokoravajući bahate i moćnike.
To su četiri teološka izraza koje molitelj ponavlja u svojoj ispovijedi vjere dok putuje putovima svijeta, siguran da ispred sebe ima Boga ljubavi i spasitelja, vjernog i pravednog.

5. Različitim naslovima kojima veliča Boga psalmista dodaje dvije sugestivne slike. S jedne strane obilje hrane: to prije svega podsjeća na svetu gozbu koja se svetkuje u hramu na Sionu žrtvovanim mesom. Tu su i izvor i potok čije vode ne napajaju samo žedna usta već i dušu (usp. rr. 9-10; Ps 41,2-3; 62,2-6). Gospodin hrani i napaja molitelja, čini ga sudionikom svoga punog i besmrtnog života.
Druga slika predstavljena je simbolom svjetla: “Tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo” (r. 10). To je svjetlost koja zrači gotovo “u bujici” i znak je Božje objave njegovom vjerniku. Tako se zbilo s Mojsijem na Sinaju (usp. Izl 34,29-30) i tako se događa kršćanima u mjeri u kojoj “otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku” (2 Kor 3,18).
U jeziku psalama “vidjeti svjetlo lica Božjega” znači na konkretni način susresti Gospodina u hramu, gdje se slavi liturgijska molitva i sluša Božja riječ. I kršćanin stiče to iskustvo kada slavi Jutarnju Časoslova na početku dana prije no što se zaputi ne uvijek ravnim putovima svakodnevnice.