Istina je prava novost.

Sluga Božji Josip Lang, pomoćni biskup zagrebački (1857.-1924.) (3)

Ove godine na svetkovinu Svih Svetih navršit će se 100 godina otkako je na glasu svetosti umro sluga Božji Josip Lang, pomoćni zagrebački biskup (1857.-1924.). Tom prigodom u nastavcima se na mrežnim stranicama Zagrebačke nadbiskupije donose tekstove iz "Katoličkog lista" koji su objavljivani nakon smrti ovoga biskupa sveta života čije tijelo počiva u župnoj crkvi sv. Marije na Dolcu u Zagrebu.

U izdanju “Katoličkog lista” od 6. studenoga 1924. godine možemo pročitati izvještaj sa sprovoda ovog Sluge Božjega. U nastavku donosimo cjelovit prijepis teksta.

 Pogreb presv. biskupa Langa.

 Pogreb biskupa dra J. Langa je najrječitiji dokaz, koliko je poštovanje uživao kod sviju slojeva i staleža u gradu Zagrebu. Njegov pogreb uistinu je jedan od najvećih pogreba, što ih je dosada vidio glavni grad Zagreb.

Na pogreb su pohrlili mnogi biskupi i svećenici. Tu su prisustvovali sarajevski nadbiskup dr. I. Šarić, ljubljanski knez biskup dr. A. B. Jeglič, mariborski biskup dr. Karlin, đakovački biskup msgr. A. Akšamović, banjalučki biskup fra J. Garić, mostarski fra Aloj. Mišić, krčki dr. J. Srebrnić i apostolski administrator iz Subotice msgr. Lajčo Budanović. Ministra vjere zastupao je banski savjetnik Iv. Galić, preuzv. gosp. apostolskog nuncija H. Pellegrinettia preuzv. g. nadbiskup dr. A. Bauer, biskupa dra Njaradia kanonik dr. Dane Šajatović, splitskog biskupa dra Kl. Bonefačića i njegov kaptol dr. Kukanić, a biskupa dra Miletu nadb. tajnik dr. A. Slamić. Ostali biskupi, koji ne mogoše doći, izraziše toplo saučešće preuzv. g. nadbiskupu i prvostolnom Kaptolu. Križevački kaptol bio je zastupan po kanon. dru T. Severoviću, varaždinski po msgru A. Prošteniku i Debeljaku, đakovački po preč. g. prebendaru Sečkaru. Iz provincije prisustvovalo je preko 200 svećenika, koji dođoše, da posljednje poštovanje iskažu velikom biskupu.

U jutro oko 9.45 prenesen je lijes sa pokojnim biskupom iz nadbiskupske kapelice u prvostolnu crkvi gdje je bio postavljen katafalk urešen mnogobrojnim vijencima. U 10 sati odslužio je preuzv. g. nadbiskup uz veliku asistenciju svečani Requiem. Iza sv. mise održao je preč. g. kanonik dr. M. Međimorac posmrtni govor, u kojem je iscrpivo prikazao sav blagoslovni rad dra J. Langa. Iza svečanih apsolucija krenula je povorka već prema 12 sati iz katedralne crkve. Pred katedralom, duž Kaptola, sve do u Novu Ves, sabralo se nepregledno mnoštvo pokojnikovih štovatelja. Uz mnogobrojna katolička udruženja, kongregacije i druge korporacije, prisustvovala je sprovodu i sva srednjoškolska mladež. Svih prisutnika bilo je zacijelo i preko 20.000. Duga posmrtna povorka, koja je prolazila kroz špalir školske mladeži, već je davno ušla u Novu Ves, dok je svećenstvo s episkopatom bilo još u crkvi. Pred mrtvačkim kolima stupali su gimnazijalci nadbiskupske gimnazije, za tim svjetovni i redovnički kler, od kojega je preko stotine prisustvovalo obučeno u roketi. Za njima je polazio prvostolni kaptol, a zatim biskupi. Kondukt je vodio uz veliku asistenciju preuzv. g. dr. Ivan Sarić. Iza lijesa stupala je ožalošćena rodbina, a onda zastupnici civilnih i vojničkih vlasti. Tu je bio u zamjeni ministra vjera banski savjetnik J. Galić i lijepi broj najviših časnika iz Zagrebačke garnizone. Iza lijesa stupao je i prof. zbor teološkog fakulteta na čelu s dekanom F. Zagodom. Prisutan je bio i g. načelnik Vjek. Heinzel sa više gradskih zastupnika. Pogrebnim su svečanostima prisustvovali i školski drugovi pok. biskupa sveuč. prof. A. Musić i G. Manojlović te zastupnici pravoslavne srpske crkve u Zagrebu. Iza povorke civilnih i vojničkih vlasti koracale su u velikoj množini bijele i crne sestre, a onda golemo mnoštvo ženskog svijeta. Sprovodu su prisustvovali ne samo građani nego je iz provincije pridošlo i seljačkog svijeta.

Dio se povorke razišao kod sv. Ivana, a veliko mnoštvo uz pratnju mnogobrojnog svećenstva i cjelokupnog episkopata otpratilo je pokojnika sve do Mirogoja. U arkadu prvostolnog kaptola položeno je sveto tijelo biskupa Langa. Nad otvorenim grobom progovorio je preuzv. g. nadbiskup dr. I. Šarić. Njegov govor (…) do suza je ganuo sve prisutnike. Sjećajući se veličine, samilosti i svetosti pokojnog biskupa rasplakalo se mnogo srce, osobito onih, koji su iz životnog saobraćaja sa svetim biskupom još više osjećali svu  ljepotu i milinu čovjeka koji nam evo prerano pada u grob.