Nakon obreda u katedrali, nadbiskup je u procesiji središtem grada nosio križ u pratnji ferala. Procesija je prošla je od katedrale, Širokom ulicom, Narodnim trgom, ul. Elizabete Kotromanić do crkve sv. Šime gdje je nadbiskup prisutne blagoslovio tim križem.

Za vrijeme procesije puk je pjevao prijekore ‘Puče moj’ predvođen Katedralnim zborom sv. Stošije s voditeljem Žanom Morovićem.

„Ne smijemo gubiti iz vida trajni proces i trajnu konstantu, a to je da Isusov proces traje i trajat će do kraja svijeta. I mi smo u tom procesu aktivni ili pasivni sudionici. Blago nama ako se nađemo u pozitivnim ulogama koje su opisane u liku Šimuna Cirenca, Veronike i pobožnih žena koje su pratile Isusa. Zahvalni za milost koju primamo od muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista, molimo u svečanom obredu Velikog petka da vrijednost Kristove muke bude zalogom našeg vječnog spasenja u nebu, a u ovoj suznoj dolini utjeha i snaga“ potaknuo je nadbiskup Puljić.

Nadbiskup je uz događanja Velikoga petka rekao da želi istaknuti dva pitanja: Je li moguće i kako je moguće. „To je misterij zla i nemoguće ga je shvatiti samo ljudskim umom. Misterij zla prisutan je od početka i trajat će do kraja svijeta. Da bismo ga mogli shvatiti, treba ga staviti u kontekst Isusovog procesa i njegove drame križnog puta. Kako inače razumjeti izdajnički poljubac njegovog učenika i apostola Jude: ‘Zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega?’. Kako je moguće razumjeti Petrovo odreknuće u zoru Velikoga petka, on ga je uveo u dvorište. A onda izdaje tri puta, Petar ne poznaje toga čovjeka, pred običnim ljudima. Kako razumjeti čudno prijateljstvo Židova, Heroda i Rimljanina Pilata koji se inače nisu pozdravljali ni podnosili? Ali u jednom danu su se složili i zaključili, ovoga Isusa Nazarećanina treba ukloniti s pozornice svijeta“ rekao je zadarski nadbiskup.

U odluci da se Isus pogubi, odluku naroda koju je prihvatio tuđinac Pilat „nađoše se zajedno predstavnici Izabranog naroda s okupatorom Pilatom. Dogovoriše se i osudiše Isusa ni kriva ni dužna. Zato pitanje, Bože moj, je li to moguće? U svemu im je pomagala izbezumljena svjetina koja je na Cvjetnicu kliktala ‘Hosana Sinu Davidovu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje’. A sada viče: ‘Raspni ga’. To je misterij i tajna koje nije lako shvatiti. Isus koji zapovijeda vjetrovima da utihnu, uskrisava Lazara i ozdravlja bolesne, u ovom procesu je nemoćan. Ni riječi ne progovara, a udaraju ga, pljuju. Zašto su njegovi apostoli napustili svoga Učitelja s kojim su tri pune godine hodali, razgovarali, planirali i doživjeli silna djela koja je činio, divne govore koje je izgovorio. Ne samo da ga ostaviše, nego ga Sin propasti poljupcem izdade, a drugi se u strahu zakle da ga nikad vidio nije. Kako je to moguće“ upitao je nadbiskup Puljić, istaknuvši kako je „utješna činjenica da se u Isusovom procesu našlo i pozitivnih ljudi, uloga. Bilo ih je koji su mu bili blizu i htjeli su pomoći napaćenom Isusu. Šimun Cirenac pomaže mu nositi križ. Veronika mu briše znojno i krvavo čelo. Jeruzalemske žene pune suosjećanja iskazuju svoje sažaljenje. Apostol Ivan i nekoliko pobožnih žena prate ga do Kalvarije“ naveo je nadbiskup. Smatra utješnim za nas koji Isusa želimo slijediti, da u posljednjim trenucima dok vapi ‘Bože moj, zašto si me ostavio?, Isus pod križem vidi svoju majku i svoga učenika kojega je ljubio te „upućuje divne, za nas utješne riječi: ‘Ženo, evo ti Sina. Ivane, evo ti majke’.

U tim trenucima mislio je na sve nas i dao nam je svoju majku“ rekao je nadbiskup Puljić.

Znakovitom slikom iz Ivanovog izvješća o Isusovoj muci nadbiskup je istaknuo i to da ona počinje i završava u vrtu. „U vrtu ga hvataju, gdje se Isus sklonio da se pomoli, a u vrtu nalaze i praznu grobnicu u koju će položiti njegovo tijelo. Vrt nas podsjeća na Edenski vrt gdje je prvi Adam, zaveden sve proigrao. Isusova muka također počinje u vrtu, gdje Isus, novi Adam, popravlja sve što je prvi Adam pokvario“ rekao je nadbiskup Puljić i pozvao na čašćenje svetoga križa po kojemu nas je Isus spasio.