Služena misa zadušnica za vlč. Berislava Hunskog

Koncelebrirali su generalni vikar Riječke nadbiskupije Mario Tomljanović, vikar za pastoral Mario Gerić, sudski vikar Emil Svažić, župnik Kozale Luka Pranjić i župnik Brseča i Mošćenica Petar Belanić.

Nadbiskup je na početku kazao da osobno nije imao priliku upoznati Hunskog, koji je preminuo 11. lipnja u Hobartu (Tasmanija) u 88. godini života i 43. godini svećeništva, ali je nekoliko puta telefonski razgovarao s njime i stekao dojam da je riječ o poniznom i jednostavnom svećeniku koji je zasigurno imao duhovnih kvaliteta.

Propovijedao je župnik Kozale i župni upravitelj Župe sv. Luke, na čijem teritoriju se nalazi kapela sv. Katarine, Luka Pranjić. Njome je od 1985., do odlaska u Tasmaniju, upravljao i Hunski. Nadahnut pročitanim evanđeoskim ulomkom (Mt 6, 7-15), ali i osobnim poznanstvom Berislava Hunskog, izdvojio je posljednje rečenice ulomka: „Ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.“ Propovjednik je posvjedočio da je pokojni Berislav, kao pastir malog hrvatskoga stada na Tasmaniji, „znao doista poučavati narod otpuštajući drugima njihove dugove“. To je bitna vrlina kršćanina – znati otpuštati i tom smislu znati biti bliži Bogu, rekao je Pranjić.

Prijateljstvo Pranjića i Hunskog seže u vrijeme kada je sadašnji župnik Kozale i Sv. Katarine bio hrvatski dušebrižnik u Australiji. Pranjića je Hunski mijenjao kada bi išao na odmor u domovinu, te se propovjednik prisjetio jednog susreta u Tasmaniji, kada ga je Pranjić posjetio u Hobartu u kojemu je Hunski bio hrvatski dušebrižnik. Pored crkve Gospe Kraljice Hrvata i Kraljice Mira, nalazilo se groblje i župna kuća. Hunski je tada Pranjiću rekao da „svaki dan iz kuće gleda groblje na kojemu će biti pokopan“.

Na kraju mise životopis Berislava Hunskog pročitao je generalni vikar Mario Tomljanović, kao i pismo sućuti koje je uputio ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu Tomislav Markić. U njemu je, između ostaloga, poručio da je Hunski „svojim marom i trudom organizirao uspostavu Hrvatskog katoličkog centra u Grantonu na rijeci Derwent, nedaleko Hobarta, u kojemu su naši iseljenici izgradili crkvu Majci Božjoj Kraljici Hrvata, a on, u nemogućnosti da mu se pronađe nasljednik, bio voditeljem sve do predaje cijeloga posjeda Nadbiskupiji Hobart 2021. godine“. „Zračio je evanđeoskom jednostavnošću, poniznošću i skromnošću, kako to umiju samo veliki ljudi. Potpuno je bio posvećen svome poslanju i služenju hrvatskim katolicima u Tasmaniji“, poručio je ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu Tomislav Markić.

Berislav Humski rođen je 28. rujna 1935. u Zagrebu, od oca Josipa i majke Anđele r. Barbić. Od 1958. do 1973. živio je i radio u Australiji. Vratio se 1973. u Zagreb kako bi se brinuo za bolesnu majku. Dvije godine boravio je u samostanu karmelićana u Remetama kao trećoredac. Od 1977. primljen je za svećeničkog kandidata Riječko-senjske nadbiskupije. Za đakona je zaređen 14. prosinca 1980., a za svećenika 11. travnja 1981. u katedrali sv. Vida u Rijeci. Službovao je kao duhovni pomoćnik u Župi sv. Jurja na Gornjoj Drenovi – Rijeka od 1981. godine te od 1985. imenovan je za upravitelja Župe sv. Luke u Rijeci. Nakon pet godina službe u Riječko-senjskoj nadbiskupiji odlazi u Tasmaniju u grad Hobart kao hrvatski dušobrižnik, izvijestila je Riječka nadbiskupija.