Služenje Crkve najpotrebnijima u Argumentima HKR-a
FOTO: Eva Leš // Kristina Klanac Badovina, s. Finka Tomas, Blaženka Eror Matić i Tanja Maleš
Zagreb (IKA)
Pristup Crkve u služenju najpotrebnijima, ponajprije dementnim osobama, palijativnim bolesnicima i onima kojima je potreban smještaj za vrijeme liječenja u Zagrebu, bila je tema Argumenata HKR-a 16. siječnja.
Voditeljica projekta izgradnje Prihvatilišta “Križ” u Zagrebu dr. sc. s. Finka Tomas iz Družbe Milosrdnih sestara Svetoga križa na Vrhovcu predstavila je povijest ideje i početak izgradnje Prihvatilišta za bolesnike koji dolaze na liječenje u zagrebačke bolnice, a nisu u mogućnosti priuštiti si osobni smještaj. Kako je rečeno, projekt je javnosti predstavljen nizom donatorskih susreta tijekom prošle godine, a kamen temeljac položen je sredinom prosinca.
Kako je rekla, “bolesnici su uvijek naša braća i trebali bi biti briga svih nas. Crkva smatra da su oni najslabiji članovi, jer trebaju našu podršku ponajviše kad se razbole. Naša Crkva tu čini značajne korake i preko ovih inicijativa i mislim da će bolesnik, odnosno siromah, uvijek biti briga Crkve”, poručila je s. Finka i dodala: “Možda smo baš i zbog toga krenuli u taj posao, jer smo vidjeli koliko je ljudima u takvoj fazi, kada dođe neizvjesnost i još ne znaju jesu li bolesni ili pak to saznaju na pregledima, da je netko uz njih. Ljudi se tada, gotovo je normalno, izgube jer se ne mogu, s obzirom da su do jučer bili zdravi, ni zamisliti u toj fazi i što će s njima biti. Evo, tu vidimo naše mjesto, da možemo ljude primiti i na taj način barem malo biti uz njih.”
O djelovanju Udruge La Verna koja brine za palijativne bolesnike, a iznikla je iz Franjevačkoga mjesnog bratstva na Kaptolu, govorila je njena predsjednica mr. sc. Blaženka Eror Matić: “Možemo ‘uskočiti’ na više načina, ponajprije telefonskim razgovorom, da se obitelj opusti i ohrabri, da vidi da nije sama i napuštena. Usto, silne napore ulažemo u povezivanje sa svima, jer palijativni bolesnici imaju dosta prava koja mogu ostvariti, ali svakome se teško snaći u tom sustavu. Tu im pomažemo konkretnom informacijom, ali i tako da nešto učinimo umjesto njih, popunimo formulare ili da ih obiđe volonter koji može doći i zamijeniti članove obitelji, da oni mogu u to vrijeme učiniti nešto za sebe.”
Dodala je da su kao bratstvo promišljali kako pomoći najpotrebnijima, iako nisu imali ni novca, ni prostor. “Kroz molitvu i sastajanje smo došli do toga da su volonteri jako važni u palijativnoj skrbi. Za čitav tim ljudi koji pomaže palijativnim bolesnicima i njihovim obiteljima treba imati i volontera koji će pružiti ljudsku, pa i stručnu podršku. Sve je veća potreba za brigu o palijativnim bolesnicima i za potporu njihovim obiteljima”, dodala je Eror Matić.
Udruga La Verna od 2009. godine pruža podršku palijativnim korisnicima na području grada Zagreba. Na razini, pak, Hrvatske aktivno promiče umrežavanje, razvoj volonterstva te zagovara javne politike koje trebaju zaštititi dostojanstvo umirućih i njihovih obitelji. Od pokretanja rada udruge u njoj je aktivno djelovalo više od 150 volontera koji su pomogli više od 1900 osoba u potrebi za palijativnom skrbi, a danas je aktivnih pedesetak volontera.
Kristina Klanac Badovina ravnateljica je riječkog Doma za osobe s demencijom kojega je ustanovila Riječka nadbiskupija, s ciljem omogućivanja uključivanja dementnih osoba u društvo, ali i zbog sve većeg problema skrbi za osobe s ovim vodećim javnozdravstvenim problemom. Klanac Badovina je objasnila da se priprema i stacionar, ali i zašto postoji cjelodnevni boravak za osobe s demencijom: “Cjelodnevni boravak je najbolji način smještaja, jer uvelike pomaže korisniku i odgađa hospitalizaciju. Znamo da demencija nije izlječiva, ali možemo puno napraviti i poboljšati kvalitetu života pacijenata i – ako ništa drugo – produžiti im životni vijek.”
Prva faza djelovanja Doma je dnevni boravak za dementne osobe i Savjetovalište za članove njihovih obitelji, a druga faza je u pripremi – uređenje stacionara. Riječka nadbiskupija je dosad uložila značajna financijska sredstva za izgradnju te opremanje velikog dijela ustanove, a u sufinanciranje su se uključile i civilne institucije.