Ove godine proslava je imala posebno značenje jer je obilježena i 50. obljetnica izgradnje kapelice sv. Ivana Krstitelja. (1976. – 2026.) U kapelicu je ugrađen kamen donesen iz stare crkve sv. Ivana Krstitelja na Gori iz župe Ribnik, čime je očuvana povezanost s duhovnom i povijesnom baštinom toga kraja.

Biskup Medo misu je suslavio s preč. Nikolom Turkaljem i vlč. Vitomirom Glavašom. Liturgijsko pjevanje i sviranje predvodio je o. Marko Maglić, župnik u Gospiću.

U homiliji je biskup Medo istaknuo kako Crkva, uz Blaženu Djevicu Mariju, slavi rođendan još samo svetoga Ivana Krstitelja jer je njegovo rođenje već najavljivalo onoga koji dolazi. Pozvao je okupljene da promatraju lik ovog velikog proroka te da kroz njegov život pokušaju pronaći odgovor na pitanje o smislu vlastitoga života.

Govoreći o Ivanu Krstitelju, biskup je primijetio kako se mnogima njegov lik ne čini osobito privlačnim. Ne sviđa nam se, rekao je, njegov stil života, njegova povučenost u pustinju i njegove oštre riječi. Ipak, upravo promatranje njegova života i smrti može nam pružiti mnogo svjetla za razumijevanje vlastitoga životnog puta.

Homiliju je oblikovao kroz tri trenutka Ivanova života: rođenje, život i smrt. Govoreći o Ivanovu rođenju, podsjetio je da se Ivan rodio kako bi bio Mesijin preteča, „glas koji viče u pustinji“, koji pripravlja put Gospodinu. To je bio njegov identitet i njegovo poslanje. Zato se tijekom dugih godina pripremao u pustinjskoj samoći. U molitvi je tražio odgovor na pitanje zašto ga je Bog stvorio, a kada je spoznao svoje poslanje, zavolio ga je svim svojim bićem i predao se njegovu ostvarenju snagom Duha Svetoga.

Govoreći o smrti sv. Ivana Krstitelja, biskup je ustvrdio kako se ona može činiti apsurdnom, besmislenom i tragičnom. Postavio je pitanje zašto je najveći prorok morao završiti kao žrtva okolnosti, samovolje kralja i osvete jedne žene upravo u trenutku kada je bio na vrhuncu svoga djelovanja, kada su ga svi tražili, slušali i dolazili k njemu na Jordan. Odgovor je pronašao u činjenici da je Ivan dovršio svoje poslanje. Pokazao je narodu onoga radi kojega se rodio, pokazao je Jaganjca Božjega i njegovo je poslanje bilo završeno.

Tumačeći Ivanov život između te dvije točke, rođenja i smrti, biskup je rekao kako je to život ispunjen ljudskim sadržajima: pripremom, snažnim djelovanjem, uspjesima, ali i kušnjama, razočaranjima i sumnjama. Podsjetio je kako su ga učenici napuštali, kako je završio u tamnici te kako se i sam pitao: „Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“

U nastavku je istaknuo da je život Ivana Krstitelja slika života svakoga čovjeka. „Svatko je rođen za nešto“, rekao je biskup, naglašavajući kako Bog svakoga čovjeka stvara s određenim planom i poslanjem. Prisjetio se pritom meditacije Romana Guardinija koji govori kako se svakom novorođenčetu u času rođenja šapne jedna riječ izgovorena samo njemu te da cijeli život nije ništa drugo nego potraga za smislom te riječi. „Riječ je o našem identitetu, o Božjem planu s nama. Svaki od nas izrečen je kao jedna jedinstvena Božja riječ i naš je životni zadatak otkriti je i živjeti“, naglasio je.

Govoreći o smrti, biskup je poručio kako ljudima često izgleda da netko umire prerano, premlad ili iznenada, ali da čovjek iz Božje perspektive umire onda kada dovrši svoje poslanje. „Nije važno koliko dugo živimo, nego jesmo li dovršili ono za što nas je Bog poslao“, rekao je.

Na kraju homilije biskup je istaknuo kako se između sigurnosti rođenja i sigurnosti smrti odvija ljudski život, ispunjen nadama, uspjesima, ali i žalostima, razočaranjima i sumnjama. Kada se čovjek pita ima li sve smisla, isplati li se biti pošten, vjeran, velikodušan i čestit, tada treba učiniti ono što je učinio i Ivan Krstitelj – pitati Isusa. „Pitajmo i mi u svojim tihim noćima molitve: Bože, zašto si me stvorio? Koja je ona riječ koju si izrekao samo nada mnom?“, potaknuo je vjernike biskup Medo, prenosi Tiskovni ured Gospićko-senjske biskupije.