Smrt na našim cestama poziva sve na zajedničko odgovorno djelovanje

Draga braćo i sestre!

Danas smo se okupili kod Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu u Krapini kako bismo sudjelovali na 40. jubilarnom vozočašću. Dovezli smo se ovamo svojim automobilima i drugim motornim vozilima da zamolimo Božji blagoslov za sebe i za naša prometna sredstva. Zahvalni smo Bogu za sva prometna sredstva koja u ljudskom životu predstavljaju značajnu pomoć. Ona skraćuju udaljenosti te omogućuju susretanja i međusobno povezivanje ljudi.
Krist, Sin Božji, došao je na svijet da skupi raspršene. Ono što je razdvojeno planinama, razdijeljeno vodama ili odvojeno velikim udaljenostima, spajaju novosagrađene ceste i naša vozila. Radujemo se što se u našoj domovini otvaraju nove dionice autocesta. Međutim, upotrebljavajući prometna sredstava trebamo stalno usavršavati i svijest o uzajamnim dužnostima sviju koji se tim sredstvima služe.
Nažalost, nismo pošteđeni čestih vijesti o teškim nesrećama i pogiblima na našim cestama. Samo u ovoj godini, do 30. travnja, poginule su na hrvatskim cestama 173 osobe. K tome je 1.207 osoba teško stradalo, a 5.736 osoba je lakše ozlijeđeno. Ovdje ne želim spominjati materijalne štete koje prate takve nesreće.
Prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 1970. do 30. travnja ove godine na hrvatskim cestama poginulo je 39.863 osoba. Rekordna godina po smrtnim slučajevima bila je 1979. Te je godino izgubilo život 1.605 osoba. Najmanje pogibli na hrvatskim cestama u tom razdoblju bilo je u 2005. godini. Te je godine poginulo 597 osoba, dok je broj poginulih, prošle 2006. godine, opet nešto porastao na 614 osoba. Kao što vidite, u 36 godina (1970. – 2006.), čitav je jedan grad od četrdesetak tisuća ljudi nestao, bio pometen na hrvatskim cestama.
Ovi podaci s visokim brojkama stradalih trebali bi pobuditi odgovornost svakoga građanina naše zemlje. Smrt na našim cestama poziva sve: i pojedince, i vlasti, i nevladine organizacije na zajedničko odgovorno djelovanje. Radi se o našem dobru, o našim životima, a posebno o životima naših mlađih naraštaja. Potrebno je mijenjati mentalitet i promicati prometnu kulturu odgovornosti. Naše obitelji i druge odgojne ustanove, osobito škola i Crkva, imaju na tom području osobiti zadatak.
S ovoga mjesta upućujem poseban poziv svima koji upravljaju vozilima da razboritim i odgovornim ponašanjem pridonesu sigurnosti putnika i smanjenju broja nesreća na našim cestama. U pitanju je naša ljudska i vjernička odgovornost. Naime, vožnja automobilom nije samo stvar umijeća, ona je i važno moralno pitanje.
Ovdje nismo daleko od slovenske granice. Stoga, samo od sebe postavlja se pitanje: Kako to da naši sugrađani u toj susjednoj zemlji savjesnije poštuju prometna pravila. I to govori o funkcioniranju države, njezine zakonodavne i izvršne vlasti. Premda posljednjih godina opažamo stanovite pomake kod nas, željeli bismo da naša policija bude još prisutnija i učinkovitija na našim cestama u službi reda i sigurnosti naših građana.
Draga braćo i sestre, znam da vam se ovakav moj govor čini teškim. Ali govorim vam kao biskup nošen ljubavlju i odgovornošću prema dobru svakog čovjeka. Mislim osobito na brojne mlade koji su se na našim cestama prerano susreli sa smrću. Molimo za njih i za sve poginule, kao i za one koji čitavog života nose duševne i tjelesne posljedice prometnih nesreća.
A sada zazovimo blagoslov Presvetoga Trojstva. Neka Svemogući Bog blagoslovi naša vozila, a svojom pomoću štiti one koji će se njima služiti.