Nakon svakog rata počinje dug i opasan posao razminiranja i čišćenja od mina: UN procjenjuje da je za svaki dan rata potrebno trideset dana za čišćenje neeksplodiranih ubojitih sredstava, uključujući i bombe bačene iz aviona. Tako je i apriori poznata činjenica i da sve bačene naprave neće eksplodirati: dio njih (do 25%) propast će u zemlju, prijeteći tako u sljedećim desetljećima djeci i unucima stanovnika tih naseljenih mjesta.

Diljem svijeta postoje stotine modela protupješačkih mina čija se detonacija temelji na različitim principima poput pritiska, detekcije pokreta, zvuka ili vibracija.

Od 1999. godine upotreba, proizvodnja, prodaja i prijenos ovih smrtonosnih naprava zabranjeni su Konvencijom iz Ottawe, koja obvezuje države na uništavanje zaliha i čišćenje miniranih područja.

Približavajući se skoroj 25. obljetnici stupanja na snagu ove Konvencije, papa Franjo nedavno je istaknuo kako nas takve „suptilne naprave“ podsjećaju na „dramatične posljedice ratova i cijenu koju je civilno stanovništvo prisiljeno trpjeti“.

Ovdje je potrebno i dodati činjenicu, kako je „prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova – Ravnateljstva civilne zašite, minski sumnjivo područje na prostoru Republike Hrvatske, 2. travnja 2024. godine iznosi 88,6 četvornih kilometara, što obuhvaća četiri županije (Ličko – senjska, Karlovačka, Sisačko – moslavačka i Splitsko – dalmatinska) te 21 grad i općinu. Na temelju općeg i tehničkog izvida procjenjuje se da je to područje zagađeno s približno 10 tisuća mina, neeksplodiranih ubojnih sredstava i njihovih dijelova, a posebno na mjestima intenzivnog oružanog sukoba iz Domovinskog rata. Cjelokupan minski sumnjivi prostor obilježen je sa 4.057 oznaka upozorenja na minsku opasnost, dok se sustavnim razminiranjem problem mina smanjuje iz godine u godinu“,  istaknuto je na mrežnim stranicama Hrvatskog crvenog križa.

© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.