„Socijalni četvrtak“ o djelovanju laika u vjerničkim društvima

Nastavljajući promišljanje o evangelizacijskoj prisutnosti i djelovanju Crkve u društvenom životu, predavač je udruge/društva u Crkvi razmatrao s motrišta socijalnog dijela dokumenta „Izjave i odluke Druge biskupijske sinode“ koji je „uporište i pastoralno pravilo života i poslanja Crkve đakovačko – osječke“ te od vjerničkih društava zahtijeva da skrbe za izgradnju društva.

„U Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji imamo stotinjak oblika udruženoga djelovanja vjernika laika. U društvima/udrugama dobri ljudi rade, to je jako važno, ali bitno je znati tko, što i kako radi te ustrojiti društvo zbog učinkovitosti. Sinoda je vjernička društva prepoznala kao važan doprinos u svjedočenju kršćanskih vrijednosti, napose njihovu sposobnost angažiranja pojedinaca i skupina vjernika te raznolikost djelovanja na području duhovnosti, odgoja, skrbi za materijalno ugrožene, socijalne skrbi i kulture. Udruženo djelovanje vjernika laika veliko je bogatstvo za Nadbiskupiju (Izjave i odluke 176), no trebaju se znati obveze: društava (177; 180; 181; 183), ali i Nadbiskupije/nadbiskupa (179; 182) te pastoralnih djelatnika i pastoralnih struktura (176; 178; 180)“, rekao je Jakobfi pojasnivši kako vjerničko društvo najprije treba imati pravni status, a to znači biti uređeno crkveno i civilno. Naime, uređenje podrazumijeva statut koji valja uskladiti s crkvenim i civilnim zakonodavstvom, zatim organizacijski odrediti: svrhe i zadaće, oblik duhovnosti, sjedište, strukturu upravljanja, uvjete učlanjenja i otpuštanja članova, prava, dužnosti i stegu članova, uvjete o položaju nekatolika privrženih društvu te uvjete upravljanja materijalnim dobrima. Obveza je društva i skrbiti za izgradnju članova u odnosu na stručnost, pastoral, duhovnost, a formaciju članova sadržajno prožeti socijalnim naukom Crkve“, rekao je mr. Jakobfi.

Važno je, kazao je predavač, promicati među članovima uzajamno povezivanje s drugim društvima, izmjenu iskustava i suradnju na dobrobit Crkve i društva jer „udruga nije samoj sebi svrha, nije getoizirana duhovnost nego duhovnost koja izlazi u svijet, a pojedinac/laik u njoj je dio crkvenoga poslanja“. Stoga, rečeno je u diskusiji, valja „društvo/udrugu oslobađati od zatvaranja, povlačenja i elitističkog izdvajanja te njegovati uzajamnu ljubav, poštovanje i suradnju kroz uključivanje u život župe i Nadbiskupije, povezivati se s ostalim društvima, civilnim udrugama i ustanovama skrbi za čovjeka“. U diskusiji se podsjetilo na djelovanje nadbiskupijskog Ureda za socijalni nauk Crkve (Jakobfi je tajnik) i Ureda za vjernička društva te da nadbiskup prema društvu ima obvezu imenovati svećenika u službi duhovnika. Istaknuto je kako sinoda obvezuje pastoralne djelatnike i strukture da župni pastoral ostvaruju u suradnji s društvima na određenom području i to tako što: „uključuju društva u pastoralne strukture dijaloga i suodgovornosti u župi i Nadbiskupiji; pozivaju društva na pastoralne susrete na župnoj, dekanatskoj, nadbiskupijskoj razini kako bi se i oni uključili u izradu pastoralnih programa te zauzetije sudjelovali u pastoralnim nastojanjima i uskladili rad odgovarajući različitim pastoralnim potrebama, a to i u vidu zastupljenosti u Župnom pastoralnom vijeću“.

Socijalni četvrtak, u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju Sv. Ivan Pavao II., završen je sinodskim zaključkom (183): „Svima neka je mjera u međusobnim odnosima ljubav za Kristovo djelo te međusobno crkveno zajedništvo i suradnja“.