Socijalni nauk Crkve u kontekstu vjeronaučne nastave, sociologije i migracijske krize na simpoziju „Promicanje i oživotvorenje socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj”

Podatke o zastupljenosti socijalnog nauka Crkve u vjeronaučnoj nastavi iznio je dr. sc. Igor Jakobfi s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakova u predavanju pod nazivom „Oživotvorenje socijalnog nauka Crkve u vjeronaučnoj nastavi”. U suradnji s magistrom teologije Brigitom Kukuruzović, proučili su vjeronaučne udžbenike za osnovnu i srednju školu.

Među ostalim ispitivali su prisutnost tema „život pod socijalnim vidom (crkvenom/društvenom)”; „zalaganje za izgradnju zajedništva”; „temeljne vrijednosti socijalnog života”; „načela socijalnog nauka Crkve”; „socijalni dokumenti” te „socijalni nauk Crkve (pojam).

„U okviru nastave vjeronauka se poučava društveni, a ne socijalni nauk. Zašto? Zato što je jedine lekcije, ako ih gdje ima, govore o načelima ili ako se igdje spominje pojam socijalni nauk, to je u okviru društveno-političkog, gospodarskog života”, poručio je dr. Jakobfi.

Dr. Jakopfi iznio je i neka potencijalne prijedloge za primjenu socijalnog nauka Crkve u vjeronaučnoj nastavi, navodeći među ostalim mogućnosti permanentne edukacije vjeroučitelja te uključivanje takvih tema i na Vjeronaučnoj olimpijadi.

„Dok se ovaj dio ne dogodi, a to je da se dođe do dijaloga, do prisnije suradnje između nacionalnih i mjesno-crkvenih katehetskih ureda i mjesno-crkvenih ureda za socijalni nauk Crkve, centra za socijalni nauk Crkve, kao nosećih institucija koje se bave vjeronaukom, odnosno socijalnim naukom, neće biti pomaka. I dok se tu ne vidi treba li socijalnog nauka u vjeronaučnim udžbenicima ili ne, u budućnosti neće biti pomaka”, kazao je dr. Jakobfi.

U nastavku su se prof. dr. Gordan Črpić i doc. dr. Marijana Kompes s Hrvatskog katoličkog sveučilišta osvrnuli na povezanost socijalnog nauka Crkve i sociologije.

Nudeći povijesni presjek nastanka tih dviju disciplina, prof. dr. Črpić i dr. Kompes zaključili su kako je „socijalni nauk Crkve je pozvan dati odgovor na pitanje ‘tko je Bog u kontekstu društvenosti?’ A sociologija je pozvana dati odgovor na pitanje ‘tko je čovjek’”, te koja je njezina „početna antropologija”. Pitanje „tko je Bog” smatraju ključnim za socijalni nauk Crkve, jer o odgovoru ovisi „kako prosuđujemo društvenu stvarnost i kako konstituiramo vlastito društveno djelovanje koje se ugrađuje u društvene strukture u kojima djelujemo”.

Nadalje, doc. dr. Kompes je upitala: „tko je Bog u društvenom kontekstu hrvatskog društva? Bog privatne pobožnosti i pobožne subjektivnosti ili egzistencijalni temelj čovjeka koji je društveno odgovorno biće u materijalnom, duhovnom i duševnom integralnom vidu?” Interdisciplinarna sa sociologijom u vidu toga pitanja, od velikog je značaja, zaključuju.

Dr. sc. Darko Rapić govorio je o poticajima i primjeni socijalnog nauka Crkve u suvremenoj migracijskoj krizi.

„U suvremenom svijetu postoje zanimanja za mnoge društveno-političke teme i rijetko koja – poput migracija – značajno privuče zanimanje Crkve i politike istovremeno. Sekularne države su od Drugog svjetskog rata naovamo bile prisiljene uhvatiti u koštac s migracijskim s problemima i izazovima. Europa se u posljednjih desetak godina suočava s novim migracijskim valovima što produbljuje ovu tematiku i postavlja neka nova pitanja i izazove koja traže žuran odgovor”, kazao je dr. sc. Rapić.

U tom kontekstu, veliku ulogu ima i Katolička Crkva koja je oduvijek vodila brigu o čovjeku, o pojedincu i društvu u cjelini, a pritom je i sama pozvana produbiti vlastiti nauk i uočiti neistražene poglede na stvarnost i nastaviti crpiti bogatstvo Božje riječi povratkom na izvore, naglasio je.

„Kao najrelevantiji moralni orijentir u društvu, Katolička Crkva želi rasvijetliti put prema istininskim i pravim rješenjima u svrhu uspostavljanja boljeg i pravednijeg društva”, rekao je dr. Rapić.

Socijalni nauk Crkve ne pruža gotove recepte za probleme u svijetu, ali nudi načela za razmišljanje, kriterije za prosuđivanje i smjernice za djelovanje od kojih se polazi u promicanju cjelovitog i solidarnog humanizma, kazao je predavač.

Osnovno ljudsko pravo, podsjetio je dr. Rapić, pravo je na život svakog pojedinca. „Neprikosnoveno je, urođeno i priznaje se u gotovo svim državama na svijetu te u različitim međunarodnim konvencijama. “U ostvarivanju osnovnih ljudskih prava, značajnu ulogu ima država koja za to mora ostvaritzi uvjete i ostvariti uvjete i ponuditi mogućnosti” rekao je pa dodao kako bi se rečeno moglo proširiti kao: „Osnovno ljudsko pravo je živjeti u vlastitoj zemlji”.

Slijedom toga, migracija je osobni izbor svakog pojedinca, a na umu treba imati da političke nestabilnosti uzrokuju migracije, a koje potom uzrokuju nove političke nestabilnosti što stvara začarani krug iz kojeg je teško izaći, pojasnio je dr. sc. Rapić.

Prisjetio se Papine Poruke za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2016. koji o migranitma i izbjeglicama govori: „Oni su naši braća i sestre u potrazi za boljim životom, daleko od siromaštva, gladi, izrabljivanja i nepravedne raspodjele dobara našeg planeta koja bi svi trebali ravnopravno dijeliti”.

Također, djelovanje i stav Crkve ukorijenjeno je u teološkom konceptu „imago Dei” koji se očituje u doktrini kako je svaki čovjek stvoren na sliku Božju. Budući da u svakom čovjeku možemo vidjeti sliku Božju, pridošlice nisu samo problem koji treba riješiti, već naša braća i sestre koje treba prihvatiti, poštivati i ljubiti, kazao je pa dodao da pitanje migracija, nije samo pitanje prava na migraciju već ono pogađa temeljne vrednote na kojima počiva čovjekov identitet i dostojanstvo, ali i ostvarenje njegova ljudskog poslanja s Bogom i svijetom.

„Izbjeglice su često tjelesno i duhovno ranjeni, a Crkva i društvo pozvani su vratiti njihovo dostojanstvo, izliječiti njihove rane i oživjeti njihovu nadu. Nadasve, zadaća Crkve jest dovesti ih do spasenja čime ispunja svoju misionarsku zadaću”, zaključio je dr. sc. Rapić.