Solin: Blagdan Svijećnice i Dan posvećenog života
U Solinu proslavljeni Svijećnica i Dan posvećenog života
Blagdan Svijećnice - Prikazanja Gospodinova i Dan posvećenog života za redovnice i redovnike na području Splitsko-makarske nadbiskupije svečano je proslavljen u srijedu, 2. veljače, na Gospinom otoku u Solinu.
Pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić predvodio je obred blagoslova svijeća u staroj župnoj crkvi Gospe od Otoka, potom svečanu procesiju s upaljenim svijećama u kojoj su sudjelovali svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi, kandidatice i vjernici laici, te euharistijsko slavlje u novoj crkvi Svete obitelji.
Prije 26 godina papa Ivan Pavao II. ustanovio je Dan posvećenog života i odredio da se on slavi na blagdan Prikazanja Gospodinova. Od tada se svake godine na ovaj blagdan okupljaju osobito redovnici – muškarci i žene koji su se odazvali na duhovni poziv da zajedno slave Gospodina i da mu zahvaljuju na svim plodovima koje je kroz redovničko služenje podario svojoj Crkvi.
„Večeras, u misnom slavlju, stojimo pred Gospodinom i u ovom susretu s njim želimo mu svaki od nas osobno zahvaliti za dar njegova poziva i poslanja. Sjećamo se onih dana svoje mladosti, kad nas je Isus tražio i kucao na vrata našega srca. Bog na različite načine pristupa ljudima i služi se raznolikim sredstvima da ih pozove u svoju službu da mu se posve predaju. Svatko bi od nas o tome mogao ispričati svoju životnu priču kako ga je ljubav Kristova pronašla, dirnula i preokrenula njegov život. Sjećamo se i svih onih koji su nas na tom putu naše duhovne formacije i odrastanja pratili, za nas se molili, davali nam primjer svjedočanstva vjere, poticali nas i hrabrili da ustrajemo u vjernosti i potpunom predanju Isusu Kristu. Bez njih, bez tih korijena, ne bismo mogli rasti u svom poslanju“, naglasio je u prigodnoj homiliji mons. Ančić. Spominjući poteškoće s kojima se suočava posvećeni život u svojim različitim oblicima: opadanje zvanja i starenje, izazovi globalizacije, konzumerizam, zamke relativizma, duhovna dezorijentacija mnogih današnjih ljudi, mons. Ančić kazao je kako Bogu posvećene osobe kao i drugi ljudi proživljavaju poteškoće, razočaranja, bolesti, pandemiju koronavirusa, noći duha i druge životne nedaće te da svi zajedno „moramo biti svjesni da danas cijeli svijet i Crkva u njemu prolazi kroz velike kušnje i stoji pred silnim izazovima“. „U jednom svom obraćanju papa Franjo je prije više godina rekao: Ne živimo više samo u epohi promjena nego se mijenja i sama epoha. Zato je Papa odlučio sazvati Sinodu biskupa o sinodalnosti. Nakana je da se u narednom vremenu na svim razinama u Crkvi, župnoj, biskupijskoj, općoj, posvijesti zajedništvo vjere, produbi sudjelovanje svih vjernika u crkvenom životu i službama kako bi naše poslanje bilo što plodonosnije u današnjem svijetu koji se stalno mijenja“.
Nadalje, mons. Ančić je spomenuo dva temeljna pitanja u upitniku Sinode koja se mogu primijeniti i na redovničke zajednice: Kako naša zajednica kroči zajedno u svjedočenju Evanđelja i življenju svoje karizme? Na koje nas korake Duh poziva da bismo rasli u zajedničkom hodu i što bolje vršili svoje poslanje? Govorio je i o dvjema zamkama u koje se ne smije upasti, a to su izolirati se, bježati od svijeta i povlačiti se u svoje zaštićene niše te pribjegavati nekom neobuzdanom, pretjeranom aktivizmu. „Puno važnije od toga je naš život koji mora govoriti, život koji zrači radošću i ljepotom življenja evanđelja i nasljedovanja Krista. Da bismo druge oduševili za Krista, moramo sami gorjeti ljubavlju Božjom koja nas je zahvatila. Mladiće i djevojke pridobit ćemo za duhovni poziv ponajprije ako u susretu s nama osjete privlačnost prema duhovnom zvanju. A da bi naš život govorio, da bismo bili autentični svjedoci Isusa Krista i vjerni sljedbenici svojih utemeljitelja, treba stalno upravljati svoj pogled prema Kristu. Može se i u svećenički i redovnički život uvući svjetovni način razmišljanja i ponašanja. To se događa ako oslabi naša vjera, ako izblijedi gorljivost, ako se ohladi ljubav i radost poslanja. Ako zanemarimo svoju intimnu povezanost s Gospodinom, onda tražimo sigurnost u materijalnim stvarima, težimo za moći, sitnim probitcima i ljudskom slavom. Zato među svim našim aktivnostima valja dati prednost molitvi i duhovnom životu. Od Krista treba naučiti što je ljubav i kako ljubiti ljude koje susrećemo na svom putu i u svojoj svakidašnjici. Jedino on može preobraziti naša srca da znaju voljeti poput njega“, istaknuo je mons. Ančić i pozvao okupljene redovnike i redovnice da obnove svoju ljubav i vjernost i svoja obećanja dana Gospodinu te da ga zamole da sve osobe posvećenog života blagoslovi i ojača.
