Prije svečanoga euharistijskog slavlja u punoj u crkvi Presvetoga Trojstva, župnik i otočki dekan mons. Tomislav Šporčić predstavio je jubilarca pojedinostima iz njegova životopisa, istaknuvši publicističku djelatnost, a potom je, navodeći riječi dr. Mije Nikića o svećeničkom identitetu, naglasio koliko je značenje i ulogu don Anđelko imao upravo kao svećenik, djelujući ne samo u pastoralu, nego također u kulturi i medijima, i u Otočcu i u svojim župama, kao i u cijelom dekanatu. Potom je djevojčica Elizabeta Marković, kao predstavnica djece i mladih predala slavljeniku buket cvijeća, a mons. Šporčić knjigu na dar.

Don Anđelko je na početku mise, u kojoj su također koncelebrirali umirovljeni profesor mons. Milan Šimunović, župnik Švice Mile Rajković, župnik Sinca Andrija Kekić te duhovnik slijepih i slabovidnih don Jure Ladišić, izrazio radost što u nizu planiranih proslava svoje 40. obljetnice u biskupijskoj Godini duhovnih zvanja, upravo u Otočcu može proslaviti svoj jubilej, naglasivši kako ne želi da ni u jednom slavlju bude njegova osoba nego svećeništvo. Jer ono je, kako je rekao, misterij jednako kao i Isusov kriterij kojim danas bira svoje suradnike kao što je onda izabrao i apostole.

U propovijedi, na temelju misnih čitanja, poglavito Djela apostolskih i evanđeoskog ulomka o događaju Uzašašća, Kaćunko je vjernike pozvao da razmišljaju o vlastitom svjedočenju vjere uspoređujući svoj život sa životom apostolskoga zbora, a na to ih je poticao pitanjima, kao što su: “Jesmo li zahvalni Isusu za dar ‘lomljenja kruha’ (misu) i zašto većina današnjih kršćana tako rijetko dolazi u hram zahvaljivati Bogu? Usporedimo koliko vremena dnevno, tjedno, mjesečno… provedemo gledajući ‘za Isusom’ – u Bibliji, u crkvi, u svetohraništu itd. – a koliko gledamo u tv-ekran, u pametni telefon…? Na kojim mi mjestima i u kojim trenucima tijekom dana mislimo na Isusa, gdje sve razgovaramo međusobno o Njemu: na poslu, na ulici, u kafiću, na šetnji, na hodočašću, u obitelji, u crkvi…?” Jer po tome se vidi koliko nam je Isus važan, istaknuo je propovjednik, posvijestivši vjernicima što su, prema opisu sv. Luke, apostoli radili i o čemu su razgovarali nakon Uzašašća. “On ističe kako su jedanaestorica apostola, zajedno s Marijom i ženama bili ‘jednodušno postojani u molitvi’ – dakle, muškarci su predvodili molitvu! Zašto i danas kršćanski muškarci ne predvode molitvu i iz usta im lakše izlazi psovka nego molitva te zašto ćemo ih prije naći na svim drugim mjestima nego u prvim redovima u crkvenim klupama…?”, naglasio je don Anđelko te propovijed zaključio podsjećanjem kako su apostoli bili također organizirali “prve demokratske izbore u Crkvi! Pred oko 120 ljudi. Bio je to izbor apostola Matije (umjesto Jude…) među Dvanaestoricu”, a nije bio biran ni za zastupnika u Saboru, ni za predsjednika, ni za premijera, ni za župana, ni za gradonačelnika…, nego zato da, kako je Isus rekao, “bude svjedokom njegova uskrsnuća”, što je poslanje svakoga kršćanina, rekao je Kaćunko na kraju te pitanjima pozvao vjernike na ispit savjesti: “Koliko mi doista svojim riječima, djelima i cijelim svojim životom svjedočimo Isusovo Uskrsnuće, tj. koliko očitujemo da je On živ? Od koga ili od čega mi očekujemo spas, ako nam Spasitelj nije najvažniji? Zar će narodu koji izumire EU, NATO, politika, sport, zabava… biti Spas/ovo? U koga mi vjerujemo?”

Na koncu misnoga slavlja, na kojem je pjevanje vodio župni zbor “Sv. Cecilija” pod vodstvom orguljašice prof. Branke Bernardi, otpjevavši tijekom pričesti don Anđelkov prijevod i obradu jedne Bachove kantate, mons. Šporčić je slavljeniku zahvalio na dobroj suradnji te mu “na mnogaja ljeta” poželio uspješan rad na svim područjima dosadašnjih aktivnosti. A svečar je zahvalio Bogu na svećeničkom pozivu, kao i svima koji su ga u tome zvanju pomagali i molitvom stalno pratili te je pozvao vjernike da ustrajno mole za svećenike i za nova duhovna zvanja.