O povijesnom nasljeđu svetog Ivana Pavla II. i njegovoj posebnoj povezanosti s hrvatskim narodom govorio je bivši hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici prof. emeritus Emilio Marin.

Skup su organizirali Ogranak Hrvatske paneuropske unije u Splitu, Hrvatski diplomatski klub i Hrvatska udruga Benedikt, a moderirao ga je prof. dr. sc. Ivan Pavić. Uvodno se uime suorganizatora obratio predsjednik Međunarodne i Hrvatske paneuropske unije prof. emeritus Pavo Barišić, istaknuvši da se Ivana Pavla II. s pravom može nazvati jednim od očeva ujedinjene Europe. Barišić je naglasio da je Papa imao iznimne zasluge u prevladavanju blokovskih podjela te otvaranju i spajanju istočnoga i zapadnog „plućnog krila“ Europe.

Uime Hrvatske udruge Benedikt okupljene je pozdravio predsjednik udruge Radoslav Zaradić, podsjetivši da hrvatski narod trajno nosi Ivana Pavla II. u srcu zbog njegove iznimne potpore u najtežim trenucima borbe za samostalnost i slobodu. Zaradić je istaknuo povijesni pohod Mariji Bistrici 1998. i proglašenje kardinala Alojzija Stepinca blaženim kao jedan od važnih događaja hrvatske duhovne i nacionalne povijesti.

Poseban naglasak stavljen je na lokalne inicijative u gradu pod Marjanom. Zaradić je istaknuo da je Gradsko vijeće Splita usvojilo zaključak kojim se, nakon višegodišnjeg zalaganja, među ostalima, i Hrvatske udruge Benedikt, odobrava postavljanje spomenika Ivanu Pavlu II. na Trgu dr. Franje Tuđmana ispred crkve sv. Frane. Udruga se ujedno aktivno zalaže za uređenje i postavljanje spomen-obilježja na Žnjanskom platou, gdje je Papa 4. listopada 1998. predvodio misno slavlje pred stotinama tisuća vjernika.

Središnje izlaganje održao je prof. emeritus Emilio Marin, arheolog, diplomat i član Papinskog odbora za povijesne znanosti, koji je od 2004. do 2011. obnašao dužnost veleposlanika RH pri Svetoj Stolici. Marin se prisjetio anegdote iz ožujka 2004., kada je tijekom leta za Split odlučio prihvatiti ponudu ministra vanjskih poslova i preuzeti diplomatski mandat u Vatikanu. Podsjetio je i na činjenicu da je hrvatsko državno izaslanstvo 22. veljače 2005. imalo posljednju službenu državničku audijenciju u životu Ivana Pavla II.

Osvrćući se na diplomatske napore za međunarodno priznanje Hrvatske, prof. Marin otkrio je detalje misije vatikanskog ministra vanjskih poslova Jean-Louisa Taurana u ljeto 1991. godine. Tauran se iz Beograda vratio u Vatikan s ključnim izvješćem za Papu u kojem je naveo rečenicu: „Jugoslavija je mrtva“, što je, prema Marinovu tumačenju, predstavljalo važnu prekretnicu u oblikovanju vatikanske politike prema međunarodnom priznanju Hrvatske i Slovenije. Marin je također analizirao ulogu triju istaknutih povijesnih ličnosti – Ivana Pavla II., Ronalda Reagana i Mihaila Gorbačova, u slomu komunističkih režima i prevladavanju europskih podjela.

U završnom dijelu tribine i raspravi s publikom, u kojoj je sudjelovao i akademik Mislav Ježić, otvoreno je pitanje kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca. Prof. Marin istaknuo je da tijekom rada mješovite komisije srpska strana nije iznijela nove dokumente koji bi kompromitirali blaženog Alojzija Stepinca. Prema njegovim riječima, predsjednik komisije potvrdio mu je da nastavak postupka ovisi o papinskoj procjeni crkvenih okolnosti.

Prof. Marin zaključio je da u današnjem svijetu, opterećenome s više od 150 oružanih sukoba, vatikanska diplomacija ostaje jedna od posljednjih utvrda autentičnog multilateralizma i zagovornica mira, izvijestila je Hrvatska udruga Benedikt.