U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Ante Mateljan i nadbiskupov tajnik don Nikola Šakić. Za vrijeme mise pjevalo je nekoliko pjevača katedralnog zbora uz orguljašku pratnju maestra don Ivana Urlića.

Na početku mise nadbiskup je kazao „da smo s posebnim osjećajima u katedrali jer slavimo obljetnicu posvete Prvostolne crkve“. „Možemo reći da je ovaj dan imendan naše katedrale. Krstila se kao odrasla, ali je ovaj dan tako čudesan da možemo Bogu zahvaliti za sve što je upisano u njezinu povijest. Ovdje je upisana tisućljetna povezanost neba i zemlje, vječnosti i naše vremenitosti. Uz ovu posvetu spomenimo se milosti koju smo dobili sakramentima i zamolimo Gospodina da nas učini svojim hramom“, kazao je nadbiskup.

U homiliji nadbiskup je govorio o tome kako su kršćani nakon što su dobili slobodu Milanskim ediktom „počeli posvećivati svoje bazilike, crkve jer je to posebno vidljivo mjesto gdje se okuplja zajednica vjernika i slavi Gospodina. Prvo je posvećena Lateranska bazilika, majka svih crkava, 9. studenoga 324. godine, potom bazilika Svete Marije Velike 5. kolovoza također u 4. stoljeću. Obljetnice bazilike Sv. Pavla i Sv. Petra slavimo 18. studenoga. Za bazilike za koje ne znamo kad su posvećene, kao što je slučaj sa splitskom prvostolnicom, obljetnica posvete slavi se 19. studenoga“.

Nadbiskup Barišić je podsjetio da je splitska katedralna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije bila mauzolej cara Dioklecijana koji je prvi splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin oko 650. godine pretvorio u katedralu. Drži se da je građevina nastala od 295. do 305. godine. „U podrumu i drugdje nailazimo na kršćanske znakove, na križ. Tko je to uklesivao ne znamo, ali možemo pretpostaviti da su robovi, zidari koji su to radili, a bili su kršćani. Hrabro su ostavljali potpis, nek’ se zna. Koliki su bili otkriveni pa su radi toga dali svoj život“, naglasio je nadbiskup.

Nakon pretvaranja mauzoleja u crkvu u nju su prenesene iz Solina kosti prvog solinskog biskupa, mučenika sv. Dujma, pa se uslijed pobožnosti prema sv. Dujmu i nazočnosti njegovih relikvija katedrala često spominje pod njegovim imenom. „Sv. Dujam mogao je promatrati kako nastaje ta građevina. Je li mogao pomisliti da će ovaj poganski hram, mauzolej jednom biti mjesto slave Božje i da će se taj hram spominjati pod njegovim imenom zaštitnika grada Splita i splitske Crkve?“

Nekadašnji poganski hram je preko brojnih žrtava Salone na svoj način pridonio razvoju kršćanstva kao kvasca u društvu. Krist je posvetio ovaj hram, a u toj posveti sudjelovali su brojni svjedoci: biskupi, svećenici, redovnici i redovnice te vjernici laici. Naraštaji su ga posvećivali svojim životom, slavljima i događajima. U nastavku homilije nadbiskup je govorio o crkvi kao građevini i Crkvi kao Mističnom tijelu Kristovu u koje je svaki kršćanin po sakramentima ugrađen. U tom je vidu potaknuo vjernike na promišljanje o tome „koliko smo Crkva u pravom smislu riječi ‘zajednica sazvanih i okupljenih’“? Slavimo li euharistiju na način da nas istinski povezuje s Gospodinom? Kako pristupamo oltaru tom žarištu Božje ljubavi? „Imamo Njega koji je most između neba i zemlje, između vremenitosti i vječnosti, Isusa Krista. Neka ovo slavlje obljetnice posvete probudi i produbi našu povezanost s Kristom“, poručio je nadbiskup Barišić u homiliji.

Na kraju mise katedralni župnik don Ante Mateljan podsjetio je da će se u subotu, 20. studenoga u 18 sati slaviti misa u katedrali za don Ivana Cvitanovića, nekadašnjega katedralnog župnika u prigodi 25. obljetnice njegove smrti.