Središnje euharistijsko slavlje predslavio je splitsko-makarski nadbiskup metropolit mons. Zdenko Križić. Koncelebrirali su fra Domagoj Runje, fra Josip Ivanović, don Ivan Ćubelić, don Hrvoje Dragun i don Renato Pudar.

U homiliji, nadbiskup je, nadovezujući se na život sv. Klare, govorio o evanđeoskom siromaštvu te o značenju siromaštva u redovništvu i kršćanskom životu. „Biti kršćanin je usko povezano sa siromaštvom u duhu. Sv. Klara nije prihvatila siromaštvo zato što bi to samo po sebi bila vrijednost. Ona je prihvatila siromaštvo iz dubokog iskustva Boga, dubokog iskustva da se s Bogom ima sve. Bez toga je, zapravo i nemoguće prihvatiti i razumjeti siromaštvo kao vrijednost“, istaknuo je.

Govoreći o redovničkom siromaštvu nadbiskup je rekao da se ne radi o socijalnoj dimenziji siromaštva već prvotno o teološkoj. „U zavjetu siromaštva je glavni motiv Bog. Za živjeti redovničko siromaštvo nije dovoljno ne imati ništa kao svoje vlasništvo, nego je nužno jako iskustvo Boga zbog čega osoba nema potrebu ničega drugoga“, naglasio je.

„Istina, osoba može živjeti u samostanu i ne imati ništa u svome vlasništvu, ali ako siromaštvo nije interiorizirala takva osoba će u svom redovničkom životu imati more posebnih zahtjeva i potreba koje će biti nemoguće ispuniti. To je znak da ta osoba nije na evanđeoski način ostavila sve i pošla za Isusom, nego je ostavila sve jer je morala ostaviti. Problem je što će takva osoba cijeloga života tražiti od zajednice da joj, na jedan ili drugi način, zajednica vrati stostruko za ono što je ostavila. Ostavljanje se mora dogoditi u nutrini“, upozorio je nadbiskup.

U drugom dijelu homilije nadbiskup je govorio o siromaštvu općenito u kršćanskom životu. Istaknuo je da na siromaštvo nisu pozvani samo redovnici i redovnice već svi kršćani. „Siromaštvo na koje Isus poziva ne znači ništa ne posjedovati već znači ‚dati‘ i ne biti na materijalno navezan. Isus je više stavljao naglasak na siromaštvo kao darivanje. Ne siromaštvo ‚ništa ne imati‘, nego siromaštvo ‚znati dati‘. Siromašni duhom su ljudi koji znaju dati“, poručio je nadodajući da se tu ne misli samo isključivo na materijalna darivanja, već i na duhovna.

Nadbiskup je govorio o darivanju vlastitog vremena usamljenima, darivanju osmijeha, lijepe riječi, činjenju malih usluga, malih znakova pažnje, iskrenog slušanja, zanimanja za druge, o praštanju i pomirenju. „Siromaštvo u duhu znači znati podijeliti radosti s drugima, podijeliti s drugima njihove uspjehe. Svi znamo kako je u svijetu konkurencije i zavisti, i kako nedostaje tog iskustva podijele iskrene radosti s drugima u njegovim postignućima. Isto tako, znati lijepo govoriti o drugima je veliki znak siromaštva u duhu. Svi znamo koliko ovoga nedostaje… Vidimo, braćo i sestre, kako u blaženstvo siromaštva ulazi puno toga, što je moguće činiti svima, i ne zahtjeva veliko herojstvo. Ali, priznajmo, u konkretnom životu nije to uvijek lako. Postaje lako samo onda ako nam je dragi Bog motiv da to učinimo“, rekao je.

„U ovom smislu treba promatrati i siromaštvo koje je živjela sv. Klara. Kada netko dođe do jakoga iskustva Krista u svom životu, onda ne može ne živjeti ovaj duboki oblik siromaštva u smislu potpune sigurnosti koju nalazi u Isusu. Isus svoje učenike šalje obilaziti sela i gradove i naviještati Radosnu vijest, ali im također zabranjuje da išta nose sa sobom. To Isus čini da učenici iskuse kako im je On jedina sigurnost“, zaključio je mons. Križić zazivajući zagovor sv. Klare na sav vjerni puk.

Jutarnju misu predslavio je provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše.