Spomen dvanaestorice ubijenih hrvatskih redarstvenika
foto: S. Kraljević // Spomen dvanaestorice ubijenih hrvatskih redarstvenika
U povodu 31. obljetnice mučki iz zasjede u Borovu Selu ubijene dvanaestorice hrvatskih redarstvenika, pripadnika Specijalne policije Vinkovci, misu zadušnicu u ponedjeljak 2. svibnja u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona, predvodio je biskupski vikar za MUP i policijski kapelan Policijske akademije fra Frane Musić, OFM.
Koncelebrirali su kapelan policijske kapelanije „Sveti Euzebije i Polion“ Policijske uprave vukovarsko-srijemske sa sjedištem u Vinkovcima vlč. Ivan Begović, župnik župe Ogorje iz Zlopolja fra Daniel Stipanović i domaći župnik Damir Stanić.
Prije početka misnoga slavlja sve je pozdravio vlč. Begović, prenijevši i pozdrave dugogodišnjega župnika mons. Tadije Pranjića.
Na početku misnoga slavlja, fra Frane je rekao: „Molimo Gospodina da nam bude snaga za praštanje, za život po Božjim zapovijedima, da se možemo nadahnjivati na onim vrijednostima za koje su naši dragi preminuli hrvatski branitelji i dvanaestorica hrvatskih redarstvenika položili svoje živote.“
U propovijedi je kapelan Musić podsjetio kako je u sjećanju, u pamćenju život, poručivši: „Postoji ono što se ne može i ne smije zaboraviti. Spomen na osobe koje su razlogom kolektivnoga ponosa jer založiše svoje živote da bismo živjeli u slobodi, nešto je posebno veliko, vrijedno. Dali su najviše, dali su svoje živote, za ono što im je bilo sveto i vrijedno. Položili su svoje živote za svoje prijatelje, kako to Isus kaže. Ljubav je to od koje nema veće. Ponosni i zahvalni na ljubavi koju su iskazali, tražimo također i ohrabrenje i snagu za sebe. Potrebna nam je riječ koja nas usmjerava i vodi, da i mi možemo ustrajati u dobru i ljubavi, biti jedni drugima svjetlo i poticaj u vremenu koje obavijaju oblaci neizvjesnosti, nesigurnosti, malodušnosti i straha, u vremenu u kojem, namjesto velikih dijela i nesebičnosti, sve više prevladava sebičnost, sitničavost, proračunatost. Namjesto žrtve i odricanja, nudi se i zagovara lakši put – plivanje nizvodno i prepuštanje struji koja sve nosi, u kojemu načelo imati, potiskuje radost života, radosti zbog biti, postojati, gdje život gubi dragocjenost Božjega promisla i dara.“
Propovjednik je istaknuo da nam oni kojih se danas sjećamo, koji su ugradili svoje živote u temelje slobode drage nam Domovine, snažno poručuju kako je život neprocjenjiv. „Život, kao dar od Boga primljen i koji se daruje, ima najveću snagu i vrijednost. Valja obnoviti tu istinu i često i sebi i drugima posvijestiti, napose u teškim i mučnim trenutcima, kada se čini da se dovoljno ne poštuje i ne cijeni žrtva u svakom smislu. Nema nam utjehe u ljudskim riječima. Božja nam je riječ utjeha i putokaz“, rekao je fra Frane.
Govoreći o dvanaestorici hrvatskih redarstvenika koji su prije 31 godinu život opečatili zauzimanjem za vječnost, i to ne za trenutačne vrijednosti, nego za ideale slobode, ljubavi prema Domovini, prema domu i svome rodu, poručio je: „Na tome smo izuzetno zahvalni. Sjećanje na drage i plemenite osobe, na tih dvanaest mirisnih ruža iz istočnoga perivoja Lijepe Naše, koji su nesebično i spremno darovali najviše, obvezuje i nas na ljubav i nesebičnost, a istodobno opominje da nemamo pravo zamijeniti vrijednosti za nevrijednosti, nemamo pravo kockati se s vrijednostima, za koje je plaćena izuzetno visoka cijena, u opasnosti zamućenim i skučenim pogledom promatrati svijet i sve što se oko nas događa, uzimati katkada zdravo za gotovo, bez potrebne kritičnosti i propitkivanja, jasnih odgovora i pomno usvojenih vrijednosti. Tako nam je potrebna bistrina uma i kristalno čisti ideali, dok svednevice ponovno gledamo potresne i stravične slike stradanja i ratnih sukoba, pitajući se gdje je svemu kraj. Ako mnogo toga i ne razumijemo, i ostajemo nemoćni u susretu s praktičnim, osobnim, društvenim i svjetskim problemima, a i mukama, do te mjere da je gotovo nemoguće promišljati, jasno artikulirati to zalihom naših pojmova, doseg razmjera opasnosti od ljudskoga zla, ono što sigurno bez pola muke možemo, jest razumjeti dobrotu i ljubav. Ljubav i dobrota izazivlju zahvalnost. Bog neka nas učvrsti u dobru i zauzimanju za dobro. Uzvišena ljubav potvrđena životima naših dragih branitelja, a danas posebice se spominjemo žrtve dvanaestorice hrvatskih redarstvenika, ali i svih poginulih, nestalih, preminulih hrvatskih branitelja, neka nam bude svjetlo i sveta obveza. Pred Bogom to je uzvišena ljubav, a mora biti i nama“, zaključio je fra Frane.
Pjevanje su animirali Policijska klapa „Sv. Mihovil“ s organizacijskim voditeljem Antom Sućurom i domaći Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ s orguljašicom i voditeljicom Dubravkom Vukovarac.
U Borovu Selu, prije 31 godinu, ubijeni su i masakrirani vinkovački redarstvenici: Stipan Bošnjak (1955.) iz Nuštra, Antun Grbavac (1961.) iz Nijemaca, Josip Culej (1966.) iz Jarmine, Mladen Šarić (1965.) iz Novih Jankovaca, Zdenko Perica (1965.) iz Nuštra, Zoran Grašić (1969.) iz Otoka, Ivica Vučić (1961.) iz Vinkovaca, Luka Crnković (1970.) iz Otoka, Marinko Petrušić (1966.) iz Tovarnika, Janko Čović (1965.) iz Ivankova, Željko Hrala (1968.) iz Ivankova i Mladen Čatić (1971.) iz Županje. Tragičnom događaju prethodilo je zarobljavanje dvojice hrvatskih policajaca Dalibora Križanovića i Zvonimira Makovića, koji su večer prije zarobljeni tijekom ophodnje srpskih terorista u Borovu Selu.
