Nakon svete liturgije služena je Panahida – molitveni spomen za pokojne na kojoj su se spominjala imena pokojnika koja su vjernici donijeli da ih se spomene. Na samom kraju biskup Stipić je izrekao kratku homiliju u kojoj je progovorio o ovozemaljskoj smrti i prolaznosti života kao i svetosti kojoj svi moramo težiti, moleći jedne za druge i prisjećajući se molitvom onih koji više nisu s nama.

U bizantskom obredu Svi sveti se inače slave u nedjelju poslije Pedesetnice (Duhova), što je bio drevni običaj starokršćanske Crkve u Antiohiji. Budući da Grkokatolička Crkva živi u zajedništvu i blizini s Rimokatoličkom Crkvom kod proslave nekih blagdana se uključi liturgijski spomen i slavlje iz rimskog kalendara koje odgovara međusobnoj povezanosti vjernika obaju obreda i koje je općeprihvaćeno u kulturološkom smislu kod velike većine katolika. I u istočno-kršćanskoj tradiciji postoji jesenski spomen pokojnika u vrijeme oko blagdana sv. Dimitrija (tzv. Mitrovske zadušnice) koje pada vrijeme proslave Svih svetih i Dušnog dana. Također su i u brojnim drugim grkokatoličkim župama održane molitve za pokojne na grobljima.