Sprovodne obrede kojima su nazočili članovi don Mirkove obitelji, dvadesetak svećenika, bogoslovi i časne sestre te drugi vjernici predvodio je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Edvard Punda.

Tom prilikom najprije je u osobno ime, ali i uime nadbiskupa Zdenka Križića i umirovljenog nadbiskupa Marina Barišića, izrazio kršćansku sućut obitelji, kao i subraći svećenicima, istaknuvši da zaista postoji posebno svećeničko bratstvo koje je drugačije od rodbinske veze. Naglasio je da je svaki sprovod za kršćane čin vjere u Krista koji je pobijedio smrt te otvorio put vječnoga života, osobito u vazmenom vremenu kada se ta nada snažnije očituje.

Podsjetio je da samo Bog može „učiniti sve novo“, ne izvanjski, nego u čovjekovoj nutrini, obnavljajući njegov život i srce te izrazio uvjerenje kako se ta novost očitovala i u posljednjim danima života don Mirka, koji je pokazivao vedrinu, otvorenost i želju za susretom. Istaknuo je da sprovod nije samo oproštaj od pokojnika, nego i poziv živima na jačanje vjere, pouzdanje u Božju snagu koja može obnoviti čovjeka u svakom trenutku te otvoriti put novosti života ondje gdje se čini da je sve iscrpljeno, zaključivši molitvom za pokojnika i pouzdanjem u Božje milosrđe.

Narod predvođen pastoralnim vikarom, svećenicima i obitelji pokojnika uputio se na groblje gdje je uslijedio ukop, a prije blagoslova svećenici su otpjevali „Kraljice neba“. Zatim je uslijedila misa u crkvi sv. Obitelji u Solinu koju je, uz koncelebraciju tridesetak svećenika i ministriranje bogoslova, predslavio don Edvard.

U propovijedi don Edvard je, polazeći od Isusovih riječi o odlasku Ocu i pripravi mjesta za svoje učenike, istaknuo da je Krist jedini put koji čovjeka vodi kući Ocu te da se osobito u smrti drage osobe ta istina snažnije otvara pred vjernikom. Naglasio je da je Božja volja spasenje čovjeka i da Otac ne želi izgubiti nijednoga od onih koje je dao svome Sinu, promatrajući u tom svjetlu i život pokojnog don Mirka koji je, obilježen misionarskim žarom i svećeničkim predanjem, nastojao sav svoj život usmjeriti Kristu i naviještanju Evanđelja.

Govoreći o njegovim posljednjim godinama, istaknuo je kako se, i onda kada je izvana bio sve tiši i povučeniji, u njemu odvijala duboka nutarnja obnova. Naglasio je da tišina ne znači odsutnost odnosa, nego da čovjek i bez riječi može snažno komunicirati, ponajprije s Bogom, a onda i s drugima te je u toj tišini prepoznao don Mirkovu povezanost s Gospodinom koji mu je davao snagu nositi bolest, sabirati sve proživljeno i sazrijevati za konačni susret s njime.

Don Mirko Grgat (1944. – 2026.), svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, rođen je 20. svibnja 1944. u Otoku kod Sinja, od roditelja Luke i Ane r. Grgat. Redovničke zavjete u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja položio je 8. prosinca 1967. u Makarskoj, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. u Šibeniku.

Kao član Provincije djelovao je kao župni vikar u Sinju, a potom je, vođen misionarskim žarom, pošao u misije u Afriku gdje je djelovao od 1970. do 1976., osobito u Kongu. Nakon prijelaza u Splitsko-makarsku nadbiskupiju 1978., vršio je službu upravitelja Župa Blato na Cetini i Trnbusi, a potom ponovno odlazi u misije u Afriku zajedno s don Ivanom Dragušicom.

Njegovo misionarsko djelovanje obilježeno je i teškim iskustvom ratnih stradanja u Africi. Tijekom genocida u Ruandi 1994. bio je prisiljen napustiti misiju u kojoj je djelovao, nakon što su narod među kojim je služio, kao i crkveni i pastoralni objekti, bili zahvaćeni stradanjem i razaranjem.

Po povratku u domovinu djelovao je kao privremeni župni vikar u Kaštel Sućurcu i Kaštel Kambelovcu te u Solinu – Gospa od Otoka. Potom se kratko ponovno vratio u Zair, no zbog narušenoga zdravstvenog stanja trajno ostaje u Hrvatskoj. Posljednje godine života proveo je u Svećeničkom domu, noseći križ bolesti više od 20 godina.

Svećenički život don Mirka bio je obilježen misionarskim žarom, jednostavnošću i spremnošću na služenje, osobito ondje gdje je bilo najpotrebnije. U tišini posljednjih godina ostao je sjedinjen s Kristom, svjedočeći vjeru i u patnji.

Preminuo je 6. travnja 2026. u 82. godini života i 57. godini misništva, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.