Sprovodne obrede predvodio je umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, a uz njega su bili generalni vikar i predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije Antun Perčić, kancelar Varaždinske biskupije Ivan Rak, kanonik Stolnog kaptola i župnik u Biškupcu Damir Bobovec, kanonik Zbornog kaptola i župnik Župe sv. Nikole Stjepan Najman, umirovljeni župnik Župe sv. Fabijana i Sebastijana Mijo Horvat, sadašnji župnik Ivica Cujzek, fra Mirko Kemiveš i fra Lucije Jagec. Na varaždinskom se groblju okupila brojna obitelj Julijane Ilčić, njezino šestero djece, dvadeset i dvoje unučadi, četvero praunučadi, trojica rođene braće sa svojim obiteljima, brojni župljani Župe sv. Fabijana i Sebastijana te prijatelji pokojnice i njezine obitelji.

Vlč. Ivica Cujzek izrekao je zahvalu Julijani Ilčić uime župne zajednice svjedočeći njezinu radost, zauzetost, vjeru koju su postojano pratila dobra djela prema bližnjima, susjedima, prijateljima, znanim i neznanim ljudima. Usporedio je njezin lik sa suncem. „Sunce. Kako je dragocjeno u životu imati ljude koji su poput sunca! U ovome svijetu punom sjena i tame, punom stresova, boli i teškoća, tako je dobro imati ljude koji su jasni i sjajni poput sunca. Pročitao sam nedavno ovu misao jednog duhovnog pisca: ‘Budi poput sunca koje unatoč svoj bijedi svijeta ujutro izađe, uvečer zađe, a za sobom ostavi dan.’ Baš takva bila je gospođa Julijana Ilčić“, kazao je vlč. Cujzek.

Uz rad u Regionalnom centru za izbjeglice za vrijeme Domovinskog rata, a kasnije i kao prva voditeljica Biskupijskog Caritasa, uz požrtvovnu i stalnu brigu za svoju brojnu obitelj, supruga Stanka koji je prije tri godine preselio u vječnost, a o kojem je Julijana brinula do zadnjeg dana, vlč. Cujzek istaknuo je i njezinu postojanu i zauzetu molitvu za nerođene pred varaždinskom bolnicom. „Julijana Ilčić nedostajat će mnogima“, rekao je.

„Ljudi koji su poput sunca ne pitaju mnogo, ne gledaju koga će obasjati, ne biraju koga će ugrijati, ne čekaju tko će ih tražiti, nego utjelovljuju Isusovo poslanje da su ‘svjetlo svijeta’. Utjelovljuju njegovo milosrđe prema svakome tko je u potrebi. I prolaze tako kroz dan ne želeći zasluge, ne tražeći aplauze, ne vičući o sebi. Nego skromno, tiho i samozatajno, nadasve ponizno, čine svoje. Bez pompe rasvjetljuju probleme, bez galame tjeraju tamu zla, osvjetljuju put prema dobru, pružaju toplinu potrebitima… I odlaze – tiho i mirno. Kao što je otišlo naše župno sunce, naša sestra Julijana. A za sobom ostavila dane – prepune nade, dobrote, blagosti. Ostavila je za sobom tragove po kojima i mi trebamo prilaziti Božjoj ljubavi i susretu s njime i svim našim voljenima tamo gdje vjerujemo da je naša sestra Julijana – po milosrđu Božjem, kojemu je bila vjerna i kojemu je radosno služila – vječno blaženstvo zadobila.“

Uz župnika Ivicu Cujzeka od pokojne Julijane su se riječima zahvale oprostile njezine tri kćeri te uime Inicijative 40 dana za život Mateja Sabljak. U govorima su se kćeri prisjetile svoje „mame i bake Seke“ kao jednostavne, spontane, dosjetljive i vedre osobe kojoj nikada nije ništa bilo teško učiniti, koja ih je sve privlačila i okupljala, dijelila s njima svakodnevne brige te se istom zauzetošću brinula i molila i za njihovo vječno spasenje.

Pjevanje je vodio zbor mladih „Via“ te pjevački sastav „Arka“.

Misu zadušnicu u crkvi Dobrog Pastira predslavio je umirovljeni biskup Josip Mrzljak.

Biskup Mrzljak je u propovijedi naglasio činjenicu kako bolest i smrt, prolaznost zemaljskog života rastužuje i uznemiruje, no kako sam Isus govori: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“. Nema mjesta strahu i uznemirenosti kada čovjek hoda u vjeri, kada u Isusu prepoznaje Put, Istinu i Život“, poručio je mons. Mrzljak ohrabrivši ih da postojano prepoznaju i brane istinu, da učvrste svoje pouzdanje u put koji im Isus pokazuje baš kao što je to u svojem životu postojano, hrabro i svjedočki činila pokojna Julijana Ilčić.

Na kraju mise vlč. Ivica Cujzek još je jednom zahvalio okupljenim svećenicima na dolasku. Spomenuo je i nekoliko osobnih susreta s pokojnicom te pozvao unuke da nasljeduju baku na njezinom svakodnevnom mjestu u crkvi Dobrog Pastira.