Sprovodne obrede predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s kamerunskim biskupom Emmanuelom Abbom koji je ovih dana u pohodu Požeškoj biskupiji, članovima požeškoga Stolnog kaptola te drugim svećenicima i vjernicima.

Na početku je biskup Martinović izrazio kršćansko suosjećanje rodbini preminulog svećenika, svim nazočnim svećenicima i vjernicima župa u kojima je pokojnik djelovao te je uz izraze zahvalnosti povjerio njegov život ljubavi Božjoj koja se objavila u Isusovu križu. Nakon naviještenih svetopisamskih čitanja uslijedili su oproštajni govori. Uime vjernika Župe sv. Mateja Apostola u Mačkovcu od pokojnika se oprostio Blaženko Adžić, a ispred župljana Župe Marije Kraljice i sv. Jurja Mučenika iz Davora Alojz Jakirčević. Potom je uime svećenika Požeške biskupije zahvalni govor održao začasni kanonik požeškog Stolnog kaptola sv. Petra mons. Antun Prpić kojemu je pokojnik bio propovjednik na mladoj misi. U govoru je posvjedočio o osobnom prijateljstvu i bratskoj svećeničkoj suradnji s preminulim svećenikom Josipovićem, zahvalivši Bogu na daru njegova života i uzornom svećeničkom služenju.

Zatim je uslijedila propovijed. Nakon što je još jednom uputio izraze sućuti svim ožalošćenima, biskup Martinović je podsjetio prisutne na važnije trenutke iz njegova života i svećeničkog služenja. „Prelat Stjepan Josipović rođen je 25. lipnja 1937. u Mačkovcu od oca Mate i majke Ane rođene Trošeljac. Kršten je četiri dana kasnije u župnoj crkvi sv. Mateja Apostola, gdje je primio i ostale sakramente kršćanske inicijacije. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Mačkovcu, nakon čega odlazi u Dječačko sjemenište na zagrebačku Šalatu gdje je maturirao 1962. godine. Iste je godine stupio u Bogoslovno sjemenište i upisao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Zaređen je za đakona 1967. po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, a iste godine i za prezbitera. Prvu svećeničku službu kao župni vikar vršio  je u Župi sv. Terezije u Požegi. Nakon spomenute kapelanske službe 1971. imenovan je upraviteljem Župe Davor, tijekom koje je jedno kraće vrijeme vršio i službu upravitelja Župe Orubica. Bio je u više navrata član Prezbiterskog vijeća. Nakon dvadeset i devet godina župničke službe u Davoru, 2000. godine odlazi na službu župnika u Župu Bezgrješnog začeća BDM u Novoj Gradiški, odakle nakon 7 godina odlazi u rodnu Župu Mačkovac gdje po vlastitoj želji ostaje i nakon umirovljenja zbog kanonske dobi 2014. godine, sve dok teret godina nije bio toliki te je oslobođen pastoralne službe i smješten u Svećenički dom u Požegu. Zbog iznimnih pastoralnih zasluga 2001. papa Ivan Pavao II. ubrojio ga je među svoje počasne prelate.“

Biskup se zatim prisjetio osobnih susreta s pokojnikom, istaknuvši kako je u njemu prepoznao „otmjenog, jednostavnog i smirenog“ svećenika koji je odražavao duhovnost proživljenu kroz svoj svećenički život i poslanje. Osvrnuvši se na naviješteno čitanje iz Pavlove poslanice Rimljanima, biskup je ustvrdio kako je svećeničko poslanje preminulog bilo utemeljeno na krštenju koje je primio četiri dana nakon rođenja i na uskrsnuću Isusa Krista. „Krštenje i Kristovo uskrsnuće temelj su ne samo njegove vjere, nego i svećeničkog poziva. U nalazio snagu da bude svećenik po Srcu Isusovu i da bude prepoznatljiv kao predani svećenik i župnik koji je na svoj način oduševljavao djecu, mlade, odrasle, bolesnike i ljude koji su tražili Boga. Njegova predanost Crkvi kroz pastoralno djelovanje i katehezu, kroz osjećaj za prognanike, izbjeglice, potrebne i nevoljne, svjedočila je ljubav Božju koju je on u sebe upijao i koju je želio drugima svjedočiti“, rekao je biskup. Poručio je potom svim nazočnima kako su svojim dolaskom na ispraćaj posvjedočili da se život svećenika Josipovića u potpunosti ostvario predanjem i služenjem Bogu, vjernicima i Crkvi. „Njegov život i služenje Crkvi otkrivaju nam da je u njegovom životu Krist bio ideal i temelj svega“, zaključio je biskup. Potom mu je uime svećenika i vjernika Zagrebačke nadbiskupije i Požeške biskupije zahvalio za vjerno služenje. Na kraju je dušu preminulog svećenika preporučio milosrđu Krista Kralja i zagovoru Gospe Voćinske kojoj je tako rado hodočastio.

Nakon ukopa, biskup Martinović je u župnoj crkvi sv. Mateja Apostola u Mačkovcu, u zajedništvu s biskupom Abbom, kanonicima i drugim svećenicima, predvodio misu zadušnicu za pokojnog svećenika. Podsjetio je nazočne kako je pokojnik u toj crkvi prije 88 godina primio sakrament krštenja. „Ne možemo dokučiti što je sve Bog ostvario po njegovom životu od krštenja do smrti, ali znamo je izvor svih milosti naš pokojni subrat crpio iz sakramenta euharistije koju upravo slavimo. Iz euharistije struji milost Božje ljubavi koja zahvaća ljude. Upravo to je bilo životno poslanje našeg brata Stipe, da milost Božje ljubavi po njemu zahvaća ljude i da se širi“, poručio je biskup te reko kako tim euharistijskim slavljem žele zahvaliti Bogu za sve milosti koje je ostvario u životu pokojnika, „koji je bio krhko i slabo ljudsko biće, ali otvoreno za Boga i za svakog čovjeka“.

Uvodeći u homiliju, biskup Martinović je podsjetio nazočne na naviješteno prvo čitanje iz Poslanice Korinćanima u kojoj sv. Pavao govori o otajstvu Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Istaknuo je kako Pavao govori na temelju osobnog iskustva i susreta s uskrslim Kristom. „Za Krista je tijekom svoga života podnio prezir, pogrde, zatvor i druge nevolje, ali je u svemu tome bio ustrajan. Ustrajao je jer je znao da nam je u Kristu darovano nešto novo, nešto puno važnije od ovog života, nešto besmrtno – život vječni. Zato sv. Pavao govori da se trebamo obući u besmrtno. ‘Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.’ Kor (15, 53) To se događa u otajstvu uskrsnuća. Krist je svojim životom posvjedočio i pokazao kako se smrtno oblači u besmrtno“, poručio je biskup te ustvrdio kako je pokojnik živio vjeru u uskrslog Krista. „Na Kristovom uskrsnuću temeljilo se njegovo vjerničko i svećeničko opredjeljenje za Boga. On je svojim propovijedanjem na sprovodima, euharistijskim slavljima i drugim prigodama često govorio o vječnosti i uskrsnuću, pripremao je vjernike za susret s Kristom uskrslim. Danas se spominjemo njega koji je završio svoj zemaljski život te vjerujemo kako će se i u njegovu životu ostvariti uskrsnuće po pobjedi koju je Krist ostvario. Uskrsnuće našeg života ostvaruje se snagom naše ljubavi i služenja Bogu. Vjerujemo da je naš brat Stipo snagom svojeg služenja i ljubavi prema Bogu, Crkvi i vjernicima zaslužio da bude dionik Kristova uskrsnuća.“

Biskup je zatim nastavio tumačiti evanđeoski ulomak u kojem Isus govori: „Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta“ (Iv 6, 51). Podsjetio je potom vjernike kako Isus na svakoj misi daje sebe i na taj način omogućuje čovjeku da gradi vlastito uskrsnuće – život vječni. „Uskrsnuće i euharistija su dva temelja naše vjere koje nam je Isus darovao, a koje je naš brat svećenik Stipo u potpunosti ugradio u svoj život. Svakodnevno ju je slavio i u svojoj nesavršenosti prenosio Isusovu božansku ljubav. Po njegovim rukama, po njegovu životu, riječima i srcu, širila se Božja ljubav i milost na sve ljude koje je susretao i kojima je bio župnik.“ Rekao je potom kako je Božja blizina u euharistiji konkretna i jasna, a istovremeno uzvišena, velika i sveta. Govoreći nadalje o Kristovoj ljubavi koja se očituje u tajni uskrsnuća i euharistije, biskup je citirao riječi sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške katedrale. „Gospodin mi se gotovo uvijek pokazivao u liku svoga uskrsnuća, a na svojstven način vidjela sam ga i u hostiji. On je uvijek živi Krist, čovjek i Bog, Uskrsli, preobraženo tijelo koje primamo u vjeri u kruhu života, u pričesti.“ Biskup je na kraju zaključio kako je pokojni svećenik Stipo na temelju euharistije i Kristova uskrsnuća služio Bogu i ljudima. „Na tom je temelju gradio svoje svećeništvo i svoj poziv, gradio je našu požešku Crkvu, gradio je svoju ljubav prema Gospodinu. S tom je ljubavlju hodočastio u Voćin  i sve što je činio za Boga, činio je u snazi euharistije i Kristova uskrsnuća“, ustvrdio je biskup. 

Na kraju euharistijskog slavlja župnik Tihomir Bilešić uputio je nazočnim svećenicima i vjernicima izraze kršćanske sućuti te zahvalio biskupu Martinoviću što je predvodio obrede ukopa i euharistijsko slavlje. Zahvaljujući svima na dolasku, biskup je poželio preminulom svećeniku Josipoviću da mu Gospodin podari vječni mir, a sve nazočne potaknuo da ostanu s njime trajno povezani u molitvi, izvijestila je Požeška biskupija.