Sprovodne obrede predvodio je fra Andrija Bilokapić u zajedništvu s provincijalom fra Tomislavom Šankom te fra Bojanom Rizvanom, definitorom Provincije, kao i okupljenom braćom franjevcima i drugim svećenicima te rodbinom i vjerničkim narodom.

U homiliji je fra Andrija istaknuo nekoliko detalja iz života fra Josipa Vidasa, naglašavajući važne trenutke koji se odnose na njegov redovnički i svećenički život od formacije pa sve do trenutka smrti. Istaknuo je da je smrt uvijek teška i da je apostol Pavao naziva „posljednjim neprijateljem“, ali u uskrslom Gospodinu naziva je „obeskrijepljenom“ te je oduzeta sva njezina snaga i moć. Naglašavajući Kristove riječi kako je došao čas da se proslavi Sin čovječji, fra Andrija je rekao kako smo više puta u slavlju mogli čuti upravo te riječi – proslaviti, slaviti – te se kratko i zaustavio nad tim riječima.

Govoreći o Božjoj slavi, istaknuo je da je teško odgovoriti na pitanje što je to Božja slava, dodajući kako je jednako tako teško odgovoriti na pitanje što je to Božje božanstvo. „Božja slava predstavlja Božju označnicu. To je veličina Božjega bića. Očituje se u Božjoj nemoći pokazanoj u Isusu Kristu. Upravo u Kristovoj spremnosti da umre na križu i da prijeđe u grob, iz nemoći križa ljubi svoje neprijatelje i blagoslivlja ih. U krajnjoj ostavljenosti gdje nas svi napuštaju, u grobu, naš Bog Isusa Krista, prigiba se da nas susretne tamo gdje se ne očekuje više nikakav susret, želeći nas prigrliti u svoje božanstvo. Tu se zbiva neizrecivo Božje priopćenje, zajedništvo i slava. Božja se slava najviše očituje u Kristovoj nemoći, u umiranju i Uskrsu“, rekao je fra Andrija.

Spominjući se života i fra Josipova djelovanja, fra Andrija je istaknuo da je fra Josip „htio biti glasnik i dionik Božje slave. Htio je biti posrednik evanđeoske radosti“. Tamo gdje mi kao ljudi vidimo gubitak „Sin Božji vidi proslavu i dobitak“, rekao je fra Andrija, govoreći o potresenosti u suočavanju s gubicima voljenih osoba. Na kraju homilije, obraćajući se okupljenoj rodbini, braći svećenicima te braći iz Provincije, fra Andrija je nadodao da je fra Josip „doista bio mali brat, jednostavni, marljivi i tihi franjevac“.

Nakon sprovodnih obreda slavljena je svečana misa u crkvi Sv. Frane koju je u zajedništvu s gvardijanom Samostana sv. Frane u Zadru fra Ivanom Lelasom i petnaestak svećenika predvodio provincijal fra Tomislav Šanko. Provincijal je u homiliji istaknuo da je jednom prilikom  razgovarao s fra Josipom o njegovom pozivu i kako mu je fra Josip odgovorio da je odabrao put franjevca i svećenika upravo zato da bi mogao ljudima činiti dobro, dati sebe za njih te da je uvijek nastojao činiti dobro svima kako bi im na taj način uljepšao trenutke života koji su bili obilježeni različitim potrebama. To svjedoče mnogi koji su kod fra Josipa dolazili na ispovijed, istaknuo je fra Tomislav.

Nakon popričesne molitve tajnik Provincije fra Pavle Ivić pročitao je životopis pokojnog fra Josipa, kao i sažalnice koje su poslali nadbiskup i metropolit riječki Ivan Devčić i nadbiskup koadjutor Mate Uzinić. Svoju sažalnicu poslao je i krčki biskup Ivica Petanjak koji je, izražavajući sućut braći, napisao da ih prati svojom molitvom za nova duhovna zvanja u Provinciji te da bratu fra Josipu, koji je svojevremeno pastoralno djelovao i u Krčkoj biskupiji, zahvaljuje na predanom služenju. Usmenim putem svoju sućut je izrazio i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Svoju sažalnicu poslale su sestre Male franjevačke obitelji, izražavajući svoju sućut i sestrinsku molitvenu blizinu, izvijestili su iz Provincije.