Tom prigodom svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za ekumenizam i dijalog biskupije vlč. Branimirom Motočićem, ekonomom mons. Zdravkom Novakom, rektorom bazilike preč. Robertom Jakicom, župnikom iz sisačke Župe Pohoda BDM vlč. Ivanom Faletarom i domaćim župnim vikarom Kristijanom Pezićem.

Slavlju su nazočili i biskup Evangeličke Crkve u Republici Hrvatskoj Branko Berić, protojerej stavrofor Kirko Velinski iz Makedonske pravoslavne Crkve te pastorica Evangeličke crkvene općine iz Kutine Seja Uimonen.

Na počeku propovijedi biskup Košić je podsjetio na ovogodišnje geslo Molitvene osmine za jedinstvo kršćana koje glasi „Učite se dobrim djelima, pravdi težite“, a nalazi se u odlomku Knjige proroka Izaije.  Istaknuo i kako to geslo poziva na socijalnu osjetljivost, pomoć bližnjima u nevolji, a izabrali su ga kršćani u SAD-u, točnije u Minnesoti gdje su se događali mnogi rasistički zločini.

„Ti su, dakle, kršćani željeli sve ljude pozvati na ravnopravnost i jedinstvo u pogledu ljudskih prava, bez obzira na rasnu pripadnost. Mi pak u Europi i u našoj Hrvatskoj osjećamo također mnoge nepravde protiv kojih se moramo borati da bismo tako pokazali osjećaj za socijalnu pravednost i pomagali obespravljenim ljudima“, rekao je mons. Košić.

Kazao je također kako u pročitanom odlomku iz kojeg dolazi i geslo Bog po proroku oštrim riječima kori svoj narod i pojedince koji ne mare za svoje bližnje. „Dva puta se u ovom pozivu spominje pravda, a koliko je i danas nepravdi! Taj tekst je aktualan i 28 stoljeća nakon što je napisan. Doista, pogledajmo samo kako ljudi postupaju s ljudima: bjesni rat u Ukrajini, ljudi se međusobno ubijaju! Zar je to spojivo s molitvama i prinosima Bogu kada se s najvišeg mjesta jedne Crkve potiče na rat gdje je na djelu očita agresija na susjedni narod s katastrofalnim posljedicama ubijanja, razaranja i protjerivanja?

Pogledajmo i druga ratna žarišta po svijetu, odakle bježe mnoge izbjeglice. Zaustavimo svoj pogled na siromaštvu koje narode čini nesretnima, a njihovi ih vlastodršci drže u pokornosti dok sami zgrću ogromna bogatstva! Ne smijemo svoj pogled sakriti ni od nepravdi koje se čine i u našim europskim i drugim gospodarski razvijenijim dijelovima svijeta: tu su ljudi postali obijesni pa traže kao svoje pravo različite perverzije i ponašaju se kao da Boga nema i kao da su oni sami sebi apsolutni gospodari. Ubijaju još nerođenu djecu, i to nazivaju ljudskim pravom – ubiti!?

Zajedno žive muškarci s muškarcima, žene sa ženama, posvajaju djecu u takvim neprirodnim zajednicama, a ako ih ne mogu posvojiti kod kuće odlaze i na druge kontinente da ih tamo doslovno kupe… Dokle se srozao čovjek bez savjesti! Nije li ukazivanje na nepravde koje se nanose djeci također naša dužnost i naša borba kako bismo siromasima donijeli pravdu?“, zapitao se biskup Košić.

Još je rekao kako umjesto radosti roditeljstva moderni ljudi Zapada iz vlastite komocije ne vole prihvaćati djecu te tako i svoju budućnost dovode u pitanje. „No, njima je važnije vlastito nego zajedničko dobro“, dodao je.

Uz zloporabu moći u društvu i Crkvi propovjednik je spomenuo i medijske zloporabe, izvrtanje istine, prikrivanje informacija, prikazivanje pojedinaca samo u negativnom svjetlu jer to traži vlasnik tog medija ili je to politika vladajućih.

„Neki mediji su doista sluge mnogih manipulatora danas, i mnogi to svjesno čine jer im nije stalo do istine i pravednosti, nego do zarade i vlastitih političkih ciljeva. Mnogi svjetski bogataši sudjeluju u tome i potkupljuju medije i udruge, ali i političare te utječu na političku kartu svijeta, a i promjene vrijednosti uvodeći u tzv. ljudska prava i slobode i ono što je protiv čovjekova dostojanstva. Možda će nam netko reći: lako je načelno osuditi svako bezakonje i odbaciti ga, ali kako stati na kraj tim djelatnostima i takvim ljudima? Sigurno, najprije trebamo jasno govoriti i ukazivati na zlo i nastojati ga iskorijeniti, ali još je važnije odgajati savjesti, i to Evanđeljem!“, naglasio je mons. Košić.

Na kraju se osvrnuo na situaciju u Ukrajini poručivši kako je tamo zakazala ne samo kršćanska vjera, koja bi trebala spajati ukrajinski i ruski narod, nego i zdrav razum. „Čini se da su samo interesi uzrok, a poseže se i za povijesnim razlozima, ali napasti jednu međunarodno priznatu zemlju znači počiniti zločin protiv mira. Zbog toga je to vrijedno svake osude, pogotovo što svaki dan umiru nevini ljudi, čak i djeca. Radi čega, radi nečijih apetita da se obnovi propalo carstvo?

Žalosno je to što se danas događa, kao i što iz toga mnogi izvlače svoj profit. Kao da je ratno područje postalo poligon za nova oružja. Znamo, nametati drugome, bilo osobi bilo čitavom narodu, neželjenu tuđu volju, nasilje je i neprihvatljivo ponašanje. Pa ipak ljudi to čine, ne samo u ratovima, nego i u međusobnim odnosima. Manjak međusobnog poštovanja i nasilje nad drugima i drukčijima bilo je i ostalo ponašanje među ljudima i skupinama, pa čak i među kršćanima. Nisu li tako nastale i podjele među nama, kršćanima? Tako su se na žalost zametnuli i vjerski ratovi, kao npr. tridesetogodišnji rat u Zapadnoj Europi u 17. stoljeću.

Neprestana sumnjičenja, međusobne optužbe i sijanje neprijateljstva obilježila su naše odnose kroz povijest. Kako izići iz tih začaranih krugova? Samo uronjenošću u Boga i oslonjenošću na njega. On je jedini pravi mir, njegov je Sin jedini Knez mira, mir koji je on donio nije mir ovoga svijeta. Mir Kristov je mir duše, čiste savjesti, sigurnosti u Bogu. Premda nitko nije pred Bogom ni čist niti ima pravo biti siguran, svjesni smo da je on milosrdan i da je za nas prolio svoju svetu krv te se nadamo da će nam biti milostiv. Samo poniznima Bog se smiluje i uzdiže ih, dok oholice odbacuje i ponižava“, rekao je sisački biskup.

Zaključio je rekavši da, „ako ponizno stanemo pred Boga i zamolimo Gospodina da nam pomogne naći putove jedinstva, sigurno će on to učiniti. No, potrebna je i molitva koju slijede djela.“

Na kraju mise sve okupljene pozdravili su i gosti iz drugih crkava. Tako je pastorica Uimonen poručila kako je iskreno zahvalna na svakom ekumenskom susretu jer se tada najbolje vidi da svi imaju istu čežnju, a to je istinski upoznati Krista i jedni druge. Osvrnuvši se na zajedničku crtu, ljubav prema Kristu i bližnjemu, rekla je kako je to moguće ostvariti jedino potpunom otvorenošću i predanjem.

Protojerej stavrofor Velinski poručio je kako, ne samo tijekom molitvene osmine već svakodnevno, potrebno je činiti dobro i težiti pravdi pokazujući na taj način ljubav prema bližnjemu, a posebno prema onima najranjivijima. Ustvrdio je i kako na taj način nikada nećemo zaboraviti da se i sam Krist rodio, trpio i umro za svakog od nas.

Na kraju, zahvalivši na ovom susretu, biskup Berić je poručio da „kao kršćani pripadamo jednom Kristovom tijelu, Božjem narodu, ali i određenom zajednici uključujući i denominacijsku pripadnost“. Ustvrdio je kako je ekumenski dijalog između luterana i katolika jedna od priča o uspjehu ekumenizma te, iako se možda čini da se stvari ne odvijaju brzo, posebno po pitanju zajedništva, jasno je da prije stotinu godina nitko nije mogao ni zamisliti ono što je danas stvarnost.