„Molimo da Crkvi nikada ne manjka pastira sa Stepinčevom vjerom i hrabrošću“, potaknuo je mons. Lenkić, istaknuvši da je „Stepinčevo pouzdanje u Gospodina zaista bilo čudesno veliko. U dugoj moralnoj noći ljudskoga roda koja je u ono vrijeme u obliku različitih nastranih ideologija, stradanja, režima i progona zahvatila njegov narod, Crkvu i cijeli svijet, mogla ga je držati samo njegova unutrašnja sloboda iz koje je rasla nada koju je prenosio i na druge. Njegova nada koju je utemeljeno gajio protezala se usporedno i na narodno i na crkveno biće“ rekao je.

„U tužnom procesu vođenom protiv njega, u cijeloj sudnici jedini sasvim slobodan u duši bio je on – Stepinac. Najzarobljeniji su bili upravo oni koji su ga osudili. ‚Moja je savjest mirna‘, ponovio je nekoliko puta na sramotnom suđenju. Mirna savjest i čisto srce, koji su Stepincu omogućili da svijetli u onom mraku, poziv su nama na nasljedovanje. Premda čiste savjesti, bio je opterećen krivim optužbama i izdržao je. Bio je patnik ali i dionik Kristove utjehe“, poručio je mons. Lenkić.

„To je i naš put: čista savjest, služiti Bogu i ljudima, ljubiti domovinu, pomagati svima i boriti se za kršćanske vrijednosti u društvu. Znamo da to nije danas moderno i tko hoće slijediti Krista, mora biti spreman i na trpljenje, ali vjerujemo – ono vodi pobjedi uskrsnuća“, poručio je propovjednik.

Bl. Stepinac je i učitelj nade „po svojoj vjernosti i umiranju, jer je pavši u hrvatsku zemlju, u njoj umro za sve nas i donio obilat rod. Bila je to nada od koje je on sam živio. Nada koja ne postiđuje. Bila je to vjera u Isusa Krista i vječni život koje ne može ugroziti nikakvo truljenje na zemlji, pa ni ono u zatvorskoj ćeliji u Lepoglavi“, istaknuo je, dodavši da je „Stepinac na herojski, mučenički i svjedočki način cijeloga svoga života učio i slijedio, riječju i djelom naviještao Božju logiku života: evanđeosku logiku pšeničnog zrna koje tek kad u zemlji umre, kad se sasvim daruje ljubavlju i milosrđem drugima, donosi nove obilate plodove, novi život.“

„Ta Kristova škola nije nikome laka, pa ni našem Blaženiku. Stepinac je učio i vježbao cijeloga života tu temeljnu lekciju Isusove škole koja glasi: ‚Tko me želi slijediti (i učiti od mene) neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzima križ svoj i neka ide za mnom!‘“, rekao je generalni vikar, istaknuvši da su Stepinčevi djetinjstvo, mladost i cijeli njegov život, do smrti, obilježeni željom da uči i vrši taj Kristov zadatak svih njegovih učenika.

Mons. Lenkić podsjetio je i na misli koje je bl. Stepinac zapisao: „Ako te ljudi nepravedno osuđuju, osobito ako se ikada dogodi da budeš optužen za tvoju vjernost Kristu, raduj se i veseli, jer Isus pati s tobom. Kad se pati s Isusom, sve postaje puno lakše“ te: „Naša vjera, u Tebe, Gospodine i u pobjedu Tvojih načela, ostaje nepokolebljiva jer će sve proći, ali Ti ostaješ.“

„Ta životna gesla i njegov hodočasnički život na zemlji govore nam o čovjeku čvrstih načela. I u tome je nastojao do kraja nasljedovati Krista Gospodina. Snaga njegove vjere i opredjeljenje za Gospodina, kao i ljubav prema svom narodu, prema bližnjemu, prema čovjeku bez razlike kako se zvao, kako je izgledao i od kuda je došao, osobito su došli do izražaja u suprotstavljanju podivljalim ideologijama prije, za vrijeme i poslije rata. U tim teškim i tamnim vremenima, u cijeloj Europi rijetko se tko tako odvažno suprotstavljao trima bezbožnim ideologijama kao blaženi Alojzije Stepinac“, istaknuo je.

„Slaviti spomen mučeništva znači primiti svjetlo, snagu i ohrabrenje za odluke i izbore koji su pred nama svakoga dana; znači imati pred sobom uzore za životni hod. Upravo je to sažeto u našem Blaženiku. Providnost nam je bl. Alojzija dala u najtežim vremenima naše povijesti da nam bude čvrsto uporište, zaštita i svjetionik u tamnim vremenima i olujama života, ali da i danas bude duhovna i moralna vertikala, temelj i usmjerenje naše budućnosti. Blaženik nam postaje i ostaje nadahnuće za osobno, obiteljsko i društveno življenje i svjedočenje“, poručio je predslavitelj.

Stepinac je prolazio kroz mnoge nevolje, a snagu i utjehu nalazio je u Kristu, što izražava i njegovo mladomisničko geslo: „A ja, Bože sačuvaj da bi se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet razapet i ja svijetu“ (Gal 6,14) i njegovo biskupsko geslo „U tebe se, Gospodine, uzdam“.

„Zato i nas poziva da u svakom trenutku svoga života svoje pouzdanje stavimo u ruke Onoga kome vjerujemo i po čijoj Riječi želimo živjeti. Uzdajući se u Gospodina, u njegovu ljubav i milosrđe, Blaženik je živio, djelovao, nosio svoj križ i križ cijelog hrvatskoga naroda i njegove Crkve. Pao je poput pšeničnog zrna u zemlju Hrvatsku i donio nam svima obilate plodove, da se njima hranimo i od njih živimo“, rekao je mons. Lenkić.

U euharistijskoj žrtvi s mnoštvom vjernika u Hrvatskoj i po svijetu koji se u svojim molitvama utječu njegovom zagovoru, Crkva se s radošću i zahvalnošću okuplja, spominje i slavi blaženog Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, kardinala i mučenika kojeg je sveti papa Ivan Pavao II. 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici proglasio blaženim i kojega je nazvao „najsvjetlijim likom Crkve Božje u Hrvata“.

„Bio je u svoje vrijeme junak vjere, spreman proliti vlastitu krv kako bi ostao vjeran Kristu, vjeran nasljedniku sv. Petra. Zbog načina svoga života pridružuje se velikoj povorci svjedoka, mučenika Kristovih koji su trpjeli dajući osobno svjedočanstvo za vjeru. Zahvaljujemo Gospodinu što ga je dao Crkvi i hrvatskom narodu u odlučnom trenutku povijesti“ poručio je monsinjor te je zagovoru bl. Stepinca preporučio hrvatski narod i Domovinu.

Istaknuvši da je Stepinac ono što je bio za života ostao i poslije smrti, citirao je svetog papu Ivana Pavla II. koji je na misi beatifikacije o Stepincu rekao: „Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem, blaženi Alojzije Stepinac svom narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati. Evo glavnih točaka: vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik. Dobro je znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju, nego izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi.“

Župa na Bilom brigu u Zadru prva je župa posvećena blaženiku Stepincu u Hrvatskoj. Novu velebnu župnu crkvu bl. Alojzija Stepinca 8. veljače 2020., ususret Stepinčevu, posvetio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Župa je utemeljena 1998., a puk se 20 godina okupljao na misnim slavljima u montažnoj crkvi koju je na Stepinčevo 10. veljače 1999. blagoslovio utemeljitelj te župe, blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa.

Kamen temeljac za novu župnu crkvu blagoslovio je sv. Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici. Nadbiskup Puljić blagoslovio je gradilište crkve i polaganje kamena temeljca na Stepinčevo 10. veljače 2018.

Tijekom gradnje nove župne crkve, do njene posvete, bilobriški župljani okupljali su se dvije godine na nedjeljnim misama u OŠ „Zadarski otoci“ koja se nalazi u blizini župne crkve u sklopu koje je izgrađen i veliki zvonik visok 37 metara.

Bilobriški župnik don Mario Sikirić zahvalio je zadarskoj knjižari „Naklada Benedikta“ koja je župi darovala svečanu misnicu s izvezenim likom Stepinca u kojoj je mons. Lenkić predslavio misu.

Nakon mise puk se zadržao u molitvi pred Stepinčevim kipom. Zbog epidemioloških razloga ove godine puk nije dodirom počastio Stepinčev relikvijar koji se nalazi u postolju Stepinčevog kipa.