Stepinčevo proslavljeno u Karmelu u Brezovici

Asistirali su Tomislav Skender i Luka Balaško, dok su čitanja pročitali Dora i Tomislav Skender.

U uvodnim mislima predvoditelj slavlja uveo je vjernike u misno slavlje te je između ostalog rekao da „slavimo pastira zagrebačke Crkve koji, da nije bio poslušan Duhu Svetome i glasu Božjem u svojoj nutrini, ne bi bilo ovdje ovoga Karmela, ne bi se danas tu okupili. Stepinac nam je primjer u tome kako se više svidjeti Bogu, a ne čovjeku. Pozvani smo na svetost koju je on svojim životom ostvario, nasljedujući Isusa Krista. Pozvani smo truditi se imati čistu, mirnu savjest poput njega.“

Vlč. Kolar je počeo propovijed mislima bl. Alojzija Stepinca: „Zadnji cilj i svrha svetog redovničkog zvanja na koje vas je Krist pozvao jest, da budete jednom proslavljene sa svima svetima i slavite Trojedinoga Boga kroz vijeke vjekova. A neposredni cilj i svrha vašega zvanja jest da vježbanjem i stjecanjem krjeposti postanete što sličnije modelu, koji je osobno došao na svijet da pruži primjer čovjeku, Isusu Kristu.“ To su riječi koje je u Karmelu u Brezovici, 15. listopada 1940. izrekao zagrebački nadbiskup, Alojzije Stepinac. „Te riječi upućene su karmelićankama, koje ovdje postoje zahvaljujući blaženiku, ali nije pogrešno iz ovoga iščitati i model za vlastiti život, jer svima nam je životni cilj biti proslavljeni sa svetima u Bogu, što pak možemo postići samo nasljedujući Isusa Krista. Taj posljednji cilj, koji se očituje u vječnosti s Bogom i njegovim svetima, živeći po primjeru Isusa Krista, ostvario je upravo naš blaženi Alojzije Stepinac“, istaknuo je vlč. Kolar.

Osvrnuo se na ostvarenje Stepinčeva poziva na svetost. Osobito je istaknuo da je Blaženiku Bog bio na prvom mjestu, da mu je bilo najvažnije to da bude njegov apostol među ljudima, makar ga to koštalo života, kao i prve kršćane. Isto tako, rekao je da se u misna čitanja, koja govore o patnji i mučeništvu, uklapa i bl. Alojzije, premda ljudi današnjice ne mogu prepoznati smisao i vrijednost patnje i mučeništva. Samo onaj čije su oči uvijek uprte u nebo i križ Gospodinov i koji čini što je drago Bogu jer ga ljubi, samo taj će moći gledati lice Boga i postati dionikom njegovog kraljevstva. Takav čovjek ima čistu savjest, jer bez obzira na mišljenje okoline i osude neprijatelja, taj čovjek osjeća slobodu koja proizlazi iz stanja mira s Bogom i ljudima, misli su vlč. Kolara.

Jednako tako, spomenuo je da u liku bl. Alojzija možemo vidjeti simbol našeg naroda, kao i ono što bi kao vjernici trebali uzeti za svoja životna načela. Može se reći da je Blaženik bio procesuiran zato što je ljubio Boga, Crkvu i domovinu Hrvatsku. I naš narod je u nedavnoj povijesti propatio i bio mučen u želji za slobodom koja je stečena prolijevanjem krvi mnogih kao i glasom tadašnjeg pape Ivana Pavla II. koji je pozvao svijet da se zauzme za mir u Hrvatskoj. I konačno, nakon dugih vjekova zatočeništva u raznim tvorevinama, naš je narod zadobio svoju domovinu. U svijesti nam mora biti da nam je ona privremeni dom, dok u zajednici Crkve koračamo prema vječnosti s Bogom. Do tog ostvarenja potrebno je živjeti ono što pred nas stavlja primjer bl. Alojzija Stepinca, naglasio je.

„U prvom redu, to je potpuna predanost Bogu. Njegove posljednje riječi koje je izrekao na današnji dan prije 63 godine bile su: ‘Fiat voluntas tua!’ – ‘Budi volja tvoja.’ To ne smije biti samo fraza naučene molitve Oče naš već prije svega naš životni stav. Ako prihvaćamo i živimo Božju volju, nebo nam neće umaći. Da bismo tu volju lakše prihvatili potrebna nam je blizina one koja je i sama uvijek pristajala uz volju Božju, a to je Blažena Djevica Marija, koju častimo kao kraljicu i majku našeg hrvatskog naroda. Blaženi Alojzije rado je hodočastio u nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, gdje je proglašen blaženim, a također je vrlo često poticao na molitvu krunice, osobito zajedničku, obiteljsku molitvu krunice. Gdje se zaziva Mariju, tu đavao nema prostora da bi snažnije djelovao“, rekao je predslavitelj.

Potom je naglasio Stepinčevu vjernost Crkvi i rimskom prvosvećeniku. Pod cijenu slobode i života nije se htio odreći onoga što je već četrnaest stoljeća neodvojivo od identiteta našega naroda. Rekao je i to da nije katolik koji pristaje uz Krista, a protivi se Crkvi koju je Isus utemeljio, koja poučava Božje istine. Također je spomenuo da nije katolik onaj koji osuđuje, ogovara papu, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice. Ako bismo možda i zapazili određene nedostatke kod onih koji su Bogu posvećeni, na nama je da za njih molimo, a ne da ih obasipljemo kamenjem i pribijamo na križ. Nadalje, Blaženik nam je primjer strpljivosti i trpljenja, kao i ljubavi prema svakom čovjeku, bez obzira na njegovu vjersku, rasnu i nacionalnu pripadnost.

Znamo da se zauzimao za spašavanje Srba, Židova, Slovenaca, Roma, Poljaka, pravoslavaca, muslimana, nevjernika, jer je u svakome vidio prisutnost slike Božje, ljubljeno i željeno dijete Oca nebeskoga. Takvo srce potrebno nam je i danas. Nedostaje nam danas pastira koji su spremni dati život za ovce, očeva koji su primjeri života vjere, majki koji će djeci usaditi moralne vrednote, mladih koji imaju uzvišene ideale, djece koja su poslušna autoritetu. Sve je to u sebi utjelovio naš Alojzije Stepinac koji je dao život za stado kojeg nije htio napustiti u njegovim najtežim trenucima progonstva. On nam je bio uzor vjere kada se činilo da je i Božje svjetlo utrnulo, naglasio je.

Poznato je da je sv. Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici prije gotovo 25 godina, potvrdio Stepinčevu svetost života i tom prigodom rekao i ovo: ‘U osobi se novoga blaženika spaja, …, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima, koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. U Njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled išćući njegov zagovor.’ Zatim je ustvrdio, ako ga je papa riječima stavio u nebesku slavu, to jasno znači da je naš blaženik već svet, jer prebiva u onom koji je sama svetost. To ne mogu umanjiti ni uništiti oni koji se protive njegovoj kanonizaciji, jer svi vjerujemo i znamo: kardinal Alojzije Stepinac je svetac!

Pri završetku propovijedi, predvoditelj je posjetio vjernike da kardinalovo srce kuca u ovom Karmelu koji je, kako je sam posvjedočio, njegovo životno djelo, a koji je pozvan da svojim životom molitve, služenja i žrtve privede duše k posljednjem cilju za koji smo stvoreni, a to je život u Bogu.

„Neka nam na putu zrenja u vlastitoj svetosti pomogne primjer i zagovor blaženog Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, a nama neka na srcu bude molitva da ovaj pastir zagrebačke Crkve bude što skorije postavljen kao primjer i uzor sveopćoj Crkvi kako bismo u svojim potrebama mogli zazivati: Sveti Alojzije Stepinče, moli za nas!,“ zaključio je vlč. Kolar.

Nakon prve pričesne pjesme, sestre su izvele solistički psalam: „Gospod Bog je pastir moj (Psalam 23)“, češkog skladatelja Antonína Dvořáka te misno slavlje animirale pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

Na kraju misnoga slavlja, vlč. Kolar je poručio vjernicima da je lijepo proslaviti Boga na blagdan Alojzija Stepinca u Stepinčevom Karmelu sa Stepinčevim narodom, a dirljivo je služiti misu sa Stepinčevim kaležom: „Osjećam se malenim u ovom trenutku pred Bogom. Koliko nam je Bog dao da ga spustimo u ovom otajstvu euharistije i same pretvorbe… Krist na je model svetosti. Stepinac je tu pomoć, zagovornik s Neba i primjer kako ostvariti svetos“, poručio je vlč. Kolar.

Svečanim blagoslovom i Blaženikovom omiljenom pjesmom: „Ljiljane bijeli“ o. Anzelma Canjuge završilo je euharistijsko slavlje, a održa je i tradicionalni susret na Stepinčevo s hodočasnicima iz Splita.