Na početku misnoga slavlja mons. Uzinić istaknuo je da je ovaj blagdan prigoda da ispitamo sami sebe kao članovi hrvatskog naroda i sami sebe unutar Crkve u hrvatskom narodu ogledajući se u Stepinčevu primjeru a to je i prigoda da molimo za njegov zagovor i za svoj narod i za svoju zemlju.

U propovijedi biskup Uzinić istaknuo je poveznicu između dvaju svetopisamskih čitanja i Stepinčeva života te izvukao poruku za vjernike. Prvo čitanje (1 Kr 8, 1-7.9-13) govorilo je o posveti hrama u Jeruzalemu, završavajući Salomonovom molitvom: Gospodine, ti odluči stanovati u oblaku a ja ti sagradih uzvišen dom da u njemu prebivaš zauvijek. To je jedan pjesnički zanos u kojem kralj Salomon kazuje kako je Bog prisutan u jeruzalemskom hramu u Kovčegu saveza, kazao je biskup. To će mjesto ostati sve do Isusova vremena i malo iza njega, a Isus će Samarijanki reći da će doći vrijeme kada će se istinski štovatelji Bogu klanjati u Istini i moći će ga osjetiti prisutnim na različitim mjestima. S Isusom se događa prekretnica, Bog nije više prisutan samo u jeruzalemskom hramu nego on počinje hodati našim ulicama, prisutan je među nama, nastavio je biskup tumačiti. Govoreći o evanđeoskom ulomku (Mk 6, 53-56) koji opisuje kako učenici s Isusom doploviše u Genezaret i izlaze na obalu, biskup je skrenuo pozornost na ono što se tad događa. Ljudi svojom prisutnošću pjevaju ono što je pjevao Salomon dok je gledao kako se oblak spušta nad gradom Jeruzalemom, prepoznaju Božju prisutnost koja ih potiče, snaži i daje im nadu, ustvrdio je biskup.

Poveznica s bl. Alojzijem Stepincem je u tome što je on razumio Isusa. Svojim životom u različitim fazama svog načina življenja bio živa Božja prisutnost za one koji su ga susretali i za one koji su ga trebali da ih ohrabri i osnaži. I kao dječak i kao mladić i kao vojnik i časnik, kao mladić i student teologije, kao nadbiskup blaženi Alojzije je za mnoge bio znak Božje prisutnosti.

Svoje biskupsko poslanje je živio u svim fazama života. U prvoj fazi zalagao se za one koji su nakon I. svjetskog rata i poraća bili ugroženi jer nisu imali za elementarno življenje pa je osnovao Caritas. Osjećajući da njegov vlastiti narod gubi dostojanstvo u državi u kojoj je živio brani pravo svoga naroda. U drugoj fazi osuđivao je rasne zakone pokušavajući na različite načine pomoći onima koji su bili progonjeni od drugih naroda u tadašnjem društvu zahvaćenom ratom. U trećoj fazi dizao je glas protiv nove ideologije koja se pokazala na onakav način kako se pokazala i u drugim državama osobito u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Sve je to činio stavljajući se u obranu i na čelo onih koji su u njemu mogli prepoznati onoga kojemu je bio Bog u tom konkretnom trenutku povijesti.

Osobito je to bilo prepoznatljivo za vrijeme njegova svetačkog trpljenja, prvo u Lepoglavi a onda i u Krašiću, kada su ga mnogi željeli prikazivati u sasvim drukčijem svjetlu, a vjernici su prepoznali u njemu osobu u kojoj govori Bog. To je nastavilo tako biti i nakon njegove smrti čemu su dokaz tisuće i tisuće hodočasnika koji iz godine u godinu posjećuju njegov grob.

Sve to, naravno, može imati odjeka i u našem životu jer nam s jedne strane blaženi Alojzije poručuje da svatko od nas u različitim zvanjima i zanimanjima i kao član naroda kojemu je on pripadao i još više kao član Katoličke Crkve treba živjeti svoj kršćanski život i svoju pripadnost Crkvi i narodu na način na koji je on to činio. Pa da po tom kako živimo a ne samo po tome što govorimo, bude prepoznat Isus Krist i njegova prisutnost, zaključio je mons. Uzinić.

Svečano misno slavlje pratio je katedralni zbor pod vodstvom prof. Maje Marušić. Na kraju mise bile su iznesene relikvije bl. Alojzija kojima su vjernici iskazali štovanje.

Moći bl. Alojzija Stepinca i ove su godine nošene u svečanoj procesiji na svetkovinu dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha, a nosio ih je postulator kauze mons. Juraj Batelja.