U zajedništvu s biskupom misu su slavili domaći župnik Mato Sukalić, župni vikar iz Kutine p. Alphonsom Mevoh i bivši župnik p. Andrezej Wosko, dok je službu đakona vršio Martin Radić.

Na početku misnoga slavlja, u ime cijele župne zajednice, župnik Sukalić pozdravio je biskupa, predstavnike gradskih vlasti, okupljene goste i hodočasnike iz kutinskoga kraja. Podsjetio je kako je upravo biskup Košić prije jedanaest godina posvetio župnu crkvu, koja je vjernicima postala duhovni dom utjehe, vjere, nade i zajedništva. Prisjetio se i snažnoga zajedništva vjernika u vrijeme njezine izgradnje i oblikovanja župe te izrazio nadu da će biskupov pohod, njegova blizina i nadahnute riječi ponovno potaknuti duhovno buđenje župne zajednice.

Homiliju je biskup ponajprije posvetio biskupskom geslu blaženoga Alojzija Stepinca – In Te, Domine, speravi – U Tebe se, Gospodine, uzdam, povezujući ga s Godinom nade u Sisačkoj biskupiji. Podsjetio je na svjedočanstvo iz dnevnika krašićkoga župnika Vranekovića, u kojem Stepinac, prihvaćajući biskupsku službu, izgovara jednostavne, ali snažne riječi: „U ruke Božje! Što sam mogao drugo uzeti za geslo nego: U Tebe se, Gospodine, uzdam!“

Govoreći o životu blaženika, biskup je istaknuo kako se Stepinčevo povjerenje u Boga nije očitovalo samo u trenucima časti, nego osobito u trenucima samoće, progona i teških odluka. Naglasio je da je Stepinac ostao dosljedan obrani ljudskoga dostojanstva, štiteći svakoga progonjenoga čovjeka, bez obzira na rasu, vjeru ili narodnost, te da je upravo zbog takvoga svjedočanstva papa sv. Ivan Pavao II. blaženika nazvao „najsvjetlijim likom Crkve u hrvatskom narodu“.

Osvrćući se na prvo čitanje iz proroka Izaije, biskup je istaknuo kako se riječi o svjetlu koje pobjeđuje tamu u potpunosti mogu primijeniti na Stepinca. „Jer je on činio dobro svima, zalagao se za obespravljene, zauzimao se kod vlasti za progonjene, zbrinjavao ratnu siročad i preko Caritasa hranio gladnu djecu, siromašne i ožalošćene. Zato njegova svjetlost tako snažno blista nad Crkvom i ništa je ne može sakriti. Mogu se bacati blato i laži na njegov lik – i to mnogi čine – ali neće uspjeti zasjeniti njegov svijetli svetački lik“, poručio je biskup.

Tumačeći Pavlovu poslanicu Korinćanima i Evanđelje po Mateju, koje donosi sliku soli zemlje i svjetla svijeta, biskup je naglasio kako je blaženi Alojzije snagu crpio iz Krista raspetoga te prihvatio križ kao put vjernosti, žrtve i radosti. „Biti svjetlo u mraku nije lako, biti sol u beslanom i bljutavom svijetu nije lako. No, kada se zna za kim se ide i komu se povjerovalo, to ne postaje samo podnošljivo, nego i radosno“, rekao je, podsjetivši na Stepinčeve riječi izrečene prigodom imenovanja nadbiskupom koadjutorom: „Kršćanska nas ascetika uči da svoj životni križ treba prihvatiti libenter, patienter et ardenter – rado, strpljivo i gorljivo“. Dodao je kako je blaženik s vremenom to u potpunosti ostvario, postavši uzor svima.

Spomenuvši Svjetski dan braka, biskup je podsjetio kako je blaženi Alojzije prije odluke za svećenički poziv imao zaručnicu Mariju, s kojom se namjeravao vjenčati, što je vidljivo iz njihovih sačuvanih pisama. Ta pisma, istaknuo je, predstavljaju dragocjene primjere kršćanske zaručničke duhovnosti i svjedoče o veličini i čistoći njegove duše. Poručio je da bi ih današnji zaručnici trebali čitati kako bi razumjeli na koji se način vjernik treba pripremati za ženidbu. „Zašto danas toliki brakovi doživljavaju brodolom? Nije li odgovor u tome što mnogi nisu spremni prihvatiti žrtvu, boriti se za obitelj u dobru i u kušnjama, čuvati vjernost i učiti opraštati, poštujući i prihvaćajući jedni druge takvima kakvi jesu? Više nego u sebe, potrebno je pouzdati se u Gospodina: U Tebe se, Gospodine, uzdam“, naglasio je biskup.

Na kraju homilije poručio je kako pouzdanje u Gospodina nije pasivnost niti bijeg od odgovornosti, nego čvrsto povjerenje u Boga kao jedini sigurni temelj života. „Ako je Bog na prvome mjestu, tada je sve na svome mjestu. Ako to nije tako, ništa nije na svome mjestu. To treba prihvatiti i tako živjeti“, zaključio je.

Proslavi je prethodila trodnevnica koju su predvodili župnik iz Budaševa Krešimir Bulić, župni vikar sisačke župe sv. Kvirina Croat Balija i bivši župnik p. Andrezej Wosko.