Franjevci iz međugorske župe ili koji su tamo službovali ubijeni za vrijeme II. svjetskoga rata su fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević, fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj i fra Križan Galić. U I. svjetskom ratu iz župe u Međugorju poginula je ili nestala 61 osoba. U II. svjetskom ratu, najviše u svibnju 1945., 279 osoba. U Domovinskom ratu deset osoba.

U propovijedi fra Miljenko je govorio o tome kako je „zapadna uljudba Boga gurnula u stranu”, istaknuvši zatim bl. Stepinca kao uzor „koji je znao ostati vjeran i u isto vrijeme biti potpuno suvremen”. U teška i složena vremena nikada nije pokleknuo, bio je sa svojim Bogom, hodio njegovim putem i iz toga izvlačio zaključke za svoj svakodnevni hod.

Kao vicepostulator postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće”, propovjednik se osvrnuo i na mučeničku krv prolivenu u Hercegovini. Ubijeno je 50 hercegovačkih franjevaca, u drugim krajevima još njih 16, ukupno 66. „Nažalost, još nismo uspjeli popisati točan broj članova vjernoga puka Božjega. Znamo da je iz ove župe Međugorje ubijeno 279 osoba. Odavde potječu ili su tu službovala šestorica ubijenih franjevaca. Iz čitlučke općine ubijeno je 1587 osoba. Sveukupno je u II. svjetskom ratu i poraću u Hercegovini ubijeno oko 20.000 osoba, dakle svaka 10. osoba. Strahovite su to brojke, pa se pomalo čine i nestvarnima.”, rekao je fra Miljenko.

Na kraju je pozvao vjernike da kao i bl. Stepinac idu, Božjim putem. „Znajmo stoga zastati tijekom dana pred svojim Bogom i preispitati se jesmo li išli ovim i sličnim putevima. Budemo li mu nevjerni događat će nam se teški stvari, a ako naš korak bude vjeran taman nas ubili, pobijedit ćemo. To je smisao kršćanskoga života, to je jedino što se isplati slijediti na ovoj zemlji”, zaključio je fra Miljenko.