U uvodnim mislima propovjednik je naglasio da se slavi Stepinčevo, bl. Alojzija Stepinca, koji je za nas svet. Jednako tako posvijestio je Blaženikovu osudu na montiranome procesu i njegovu tvrdnju da mu je savjest čista, te vjernike potaknuo da i oni ispitaju svoju savjest i stanu pred Lice Svevišnjega.

Misao vodilja u propovijedi bila je blaženikova pobožnost prema sv. Josipu. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Papa Franjo proglasio je Godinu svetog Josipa koja će trajati do 8. prosinca ove godine. U Godini svetoga Josipa želio bih propovijedati o pobožnosti kardinala Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, prema svetom Josipu, zaštitniku Crkve i naše Domovine. Nakon montiranog sudskog procesa od strane Komunističke partije, zagrebački nadbiskup osuđen je na 16 godina zatvora; odveden je na služenje zatvora u kaznionicu u Lepoglavu gdje je proveo točno 1874 dana ili više od 5 godina.

Bilo mu je doduše dopušteno slavljenje mise i čitanje teoloških knjiga, ali je držan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju bio je na popisu zatočenika osuđenih na likvidaciju. Nadbiskup Stepinac sam je opisao stanje u kaznionici: ‘Teško je opisati sve duševne patnje čovjeka u jednom komunističkom zatvoru ili logoru. To je sistem skroz naskroz diabolički. Sve se u tom sistemu osniva na laži, koja je komuniste tako prožela, da je lijepo rekao jedan od njihovih funkcionara: ‘Mi više ni sami ne znamo, kada lažemo, a kada govorimo istinu’“.

U nastavku propovijedi, o. Barić govorio je o kardinalovim aktivnostima u zatvoru u Lepoglavi, kao i o njegovom izdržavanju kazne u kućnom pritvoru u Krašiću. U povratku iz Lepoglave donio je sa sobom mape u kojima je bilo sve što je u Lepoglavi sastavio i preveo: 17 svezaka prevedenih života svetaca, 84 propovijedi o Blaženoj Djevici Mariji, propovijedi o Srcu Isusovu, zatim homilije prema evanđelju za sve nedjelje i blagdane u godini. Između ostalog, sastavio je zbirku propovijedi prema Litanijama sv. Josipa. U toj knjizi on posebno razmatra svaki zaziv iz Litanija. To njegovo djelo pravi je teološki udžbenik o životu, krepostima i zagovoru sv. Josipa. Dakle, postoje 26 propovijedi o Litanijama sv. Josipa! Svaka propovijed bila je na taj način nastavak njegove službe pastira i biskupa preko pisane riječi.

Pobožnost prema sv. Josipu kardinal je naučio još u svome rodnom domu, gdje se na poseban način slavio imendan njegova oca Josipa. Također u svojoj rodnoj župi u kojoj se nalazi vitraj sv. Josipa. Nadalje, kardinal je držao sliku sv. Josipa na svome radnom stolu i redovito prikazivao mise na čast sv. Josipu za umiruće.

U propovijedi, na Josipovo 1956. u Krašiću, kardinal Stepinac preporučio je svim vjernicima, uključivši i sebe, da se svakoga dana „barem kratkom molitvicom zazove svetoga Josipa“. Isto tako, ishodio je od Svete Stolice u Rimu, kao predsjednik Biskupske konferencije, da blagdan sv. Josipa bude zapovijedani blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije.

Poznato je da je zahvaljujući pomoći sv. Josipa, uspio, unatoč ekonomskoj i moralnoj krizi, osnovati i izgraditi 14 župa u gradu Zagrebu, a jednu od njih, na zagrebačkoj Trešnjevci, posvetio je sv. Josipu. Bilo je to 20. lipnja 1937. godine. Između ostalog na otvaranju župe rekao je i ovo: „Danas otvaramo župu sv. Josipa pod geslom što sam ga vidio napisana prošle godine, kad je zgrada došla pod krov. Radnici su na vrhu napisali značajne riječi: Živio Krist Kralj! Živio sv. Josip! Živjeli radnici!“

U nastavku o. Barić spomenuo je kardinalovu radost zbog Papina ustanovljenja blagdana sv. Josipa radnika. Bilo je to 1. svibnja 1955. u Rimu. Isto tako, kardinal je posvjedočio svoje izuzetno pouzdanje u sv. Josipa pri gradnji Karmela u Brezovici u čije je temelje uzidao sliku sv. Josipa i blagoslovio izgrađeni Karmel 14. travnja 1944. godine. Tom prigodom je rekao i ovo: „Sestre su zaželjele da se u temelje na jednoj strani uzida karmelski škapular. Učinili smo tako. Stavili smo u limenu kutiju škapular i zazidali. A na drugom uglu kuće – samostana, metnuo sam sliku sv. Josipa i preda mnom su je zidari zazidali. I što vidimo? Kolike su vojske prošle preko Brezovice! I topovi su gruvali. Jedna granata je probila zid ali ga nije srušila, niti je ijedan vojnik prodro u klauzuru. Očito čudo Božje!”.

Na kraju propovijedi voditelj slavlja izručio je moćnom zagovoru sv. Josipa i bl. Alojziju Stepincu sestre i okupljene vjernike, kako bi još više štovali ova dva Božja prijatelja, te barem kratkom molitvom zazvali njihovu pomoć i zagovor u svakodnevnom životu, te je uskliknuo: „Živio Sveti Josip! Živio bl. Alojzije Stepinac! Sveti Josipe i bl. Alojzije, molite za našu domovinu Hrvatsku, za sve naše hrvatske obitelji, molite za duhovnu obnovu u našem narodu i za nova svećenička i redovnička zvanja“.

Na kraju misnoga slavlja o. Barić uputio je kardinalovu poruku sestrama i svim okupljenim vjernicima: „Učinite što možete milošću Božjom, da se hrvatski narod potpuno preporodi u Kristu, i da sve bude prožeto Duhom Božjim, i pastiri i stado…“

Uz predvoditelja mise bili su služitelji oltara, čitači i ministranti: Tomislav Skender, Dora Nestić, Šimun i Marija Jurilj te Lea Balaško, kao i sestre karmelićanke, te vjerni štovatelji bl. Stepinca. Pjevale su karmelićanke, pod ravnanjem i za orguljama s. M. Bonite Kovačić, OCD, uz pratnju postulantice Katarine Pinjušić na violini. Nakon svečanog blagoslova vjernici su ponijeli milosti blagdana u svoj život, a sestre dio utemeljiteljeve oporuke: „Kad ja zaklopim oči, vi ćete sestre, nastaviti moju molitvu za svećenike i hrvatski narod ovdje na zemlji…“.