Za spomendan bl. Alojzija vjernici u Splitu pripremali su se molitvenom trodnevnicom. Program priprave započeo je u nedjelju 7. veljače u samostanskoj crkvi franjevaca konventualaca pobožnošću Blaženoj Djevici Mariji s nakanom za Crkvu. Potom je uslijedio svečani unos relikvija u crkvu, slavlje mise te euharistijsko klanjanje. Misu je predslavio domaći gvardijan i župnik fra Martin Jaković.

U ponedjeljak i utorak, 8. i 9. veljače vjernici su imali priliku za osobnu pobožnost pred blaženikovim relikvijama. Povezujući njegovu pobožnost Djevici Mariji i sv. Josipu, relikvije su „hodočastile“ u Župu Marije Pomoćnice na Kmanu i sv. Josipa na Mertojaku. U noći s utorka na srijedu zajedno s mladima iz Studentskoga katoličkog centra Split ostvareno je cjelonoćno euharistijsko klanjanje za Domovinu.

Na spomendan bl. Alojzija Stepinca, u srijedu 10. veljače, relikvije su bile izložene cijeli dan, a vjernici su imali priliku za ispovijed i osobnu pobožnost. U 14 sati bila je „Ura preminuća“ kao spomen-slavlje blaženikova prijelaza iz ovozemnoga života u vječnost.

Središnju euharistiju predslavio je rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku fra Ivan Bradarić, u zajedništvu s o. Jakovićem i župnim vikarom fra Josipom Ivanovićem.

Fra Ivan se u homiliji osvrnuo na liturgijska čitanja i usporedio Stepinčev život i njegovu osudu s „časom“ Spasiteljevim. „Da, došao je čas! Uzdahnuo je i prihvatio volju očevu nadbiskup zagrebački kardinal Alojzije Stepinac, naš blaženik čiji blagdan danas slavimo. Čas da se odupre grijehu i tlačenju Zloga preko ljudi u liku totalitarnih režima. Čas kada je odlučno ostao sa svojim narodom. Čas kada je svojom krvlju potpisao vjernost Kristu Spasitelju.“

„Kada je bl. kardinal Stepinac umro, tadašnje komunističke vlasti su čuvale sve prilaze u selo, strogo kontrolirajući tko dolazi, a tko odlazi. Povijest kao da se ponavlja i dokazuje kako silnici postaju najslabiji pred mrtvacem te za mrtve priređuju najjača osiguranja i straže. Kao ono u Jeruzalemu prije oko 2000 godina kada navališe kamen na grob. I opet kamen šutnje da se ne sazna. Kamen straha, da ne bi slučajno. Kamen laži. Evo nam opet dokaza kako je Zlo okrutno i opako. Ono uopće ne poznaje riječi kao sućut ili humanost, ili barem zdrav razum. Jer Zlo nema razuma“, rekao je propovjednik.

Zaključujući homiliju o. Bradarić izrekao je molitvu bl. Alojziju Stepincu:

„Ispruži ruke svoje na nas, dragi naš blaženiče.
Na tvoj dragi hrvatski narod. U Hrvatskoj. U dragoj nam Bosni i Hercegovini.
U okolnim državama. U iseljeništvu, sve do dalekih prekooceanskih zemalja.
Ponovo osjeti bilo naroda koji pati.
Pruži štap svoj pastirski te poput Mojsija razdvoji more mržnje da prođemo po suhu.
Zakrili nas plaštem svojim da živimo u jedinstvu i slozi.
Utisni prsten svoj pečatnjak kao polog vjernosti našeg hrvatskog naroda pred Bogom.
A mi, tvoji sunarodnjaci, skupa s tobom ispovijedamo: U tebe se, Gospodine, uzdam!“

Relikvije bl. Alojzija Stepinca je za ovu prigodu posudila Zagrebačka nadbiskupija iz Riznice zagrebačke katedrale.