ŠTO SU ZAKLJUČILI AMERIČKI BISKUPI U RIMU?

Rim, 13. 12. 1997. (IKA) – Teološko usmjerenje Posebne biskupske sinode za Amerike, koja je 12. prosinca završila u Rimu, bilo je prilično jasno: “Susret s Isusom Kristom. Hod obraćenju, zajedništvu i solidarnosti”. Biskupi su svoja zasjedanja započeli temom “Krist, izvor naše vjere i našega kršćanskog života”, te su se pobliže bavili pitanjima društvenih, uljudbenih, ljudskih i vjerskih prilika američkih naroda i država.
Daljnje je sinodsko pitanje bilo ono obraćenja koje je duboko biblijsko i odnosi se na promjenu srca, misli i života. Tog je obraćenja, zaključili su biskupi, potrebna cijela Crkva, na svim svojim razinama, počinjući od samih biskupa koji su napravili ispit savjesti i tražili načine kojima bi se moglo poći ususret zahtjevima evangelizacije.
Potom je na red rasprava došla i solidarnost kao posljedica ili učinak kršćanske ljubavi. Ispitane su prilike kako bi se mogla naši rješenja te predvidjeti što učinkovitije djelovanje kao plod promjene srca, koju je sam Krist priželjkivao.
Na kraju, sinodski su se oci bavili pitanjem zajedništva, tj. jedinstva različitih dijelova otajstvenog tijela – Crkve. Jedinstvo u različitosti, isticali su biskupi, znači da svatko ima vlastite darove, uljudbu, povijest. Različitost je bogatstvo, kao što je bogato tijelo koje ima ruke i noge koje pridonose dobru svekolikog tijela. To je pravi smisao zajedništva.
Sama činjenica da su za istim stolom i o istim pitanjima raspravljali biskupi iz Sjeverne, Srednje i Južne Amerike, čini ovu sinodu povijesnim događajem. No, povijesna je i stoga što je jedna ista obitelj, isto tijelo s različitim stvarnostima – Crkva – shvatila da može nadvaladati zapreke, bilo povijesne, bilo psihološke, bilo neke druge, i to zajedničkim viđenjem apostolskih i pastoralnih programa.
U povodu završetka te sinode za Radio Vatikan je govorio teolog, o. Javier Garcia Gonzales, Kristov legionar, koji je na sinodi bio prisutan kao stručnjak: “Smatram da će iz ove sinode proizići usklađeni rad na različitim područjima: prisjetimo se samo selilaca na sjever, gospodarstva, javnih glasila, borbe protiv krijumčarenja i upotrebe droga. Te se stvarnosti dotiču sviju, bilo na sjeveru bilo na jugu. No, da bi se došlo do toga, neophodna je kršćanska spoznaja dubokog jedinstva američkih naroda. Pri tom je vrlo bitna solidarnost, koja ne znači samo globalizaciju na ekonomskoj i političkoj razini, već je ponajprije zahtjev ljubavi, prve zapovjedi, te je gotovo posljedica te jedinstvene obitelji koja u namisli Stvoritelja obuhvaća sve stvoreno. Logično je, dakle, da se sva stvorenja osjećaju solidarnima. Solidarnost bi se trebala očitovati na svim područjima, napose na onom ekonomskom i socijalnom. Takva se solidarnost temelji na ljubavi, ali pokreće i pravednost te se nadasve temelji na jedinstvenom promislu Boga, Stvoritelja i Oca.”
Među najraspravljanijim pitanjima na sinodi bilo je ono selilaca, pa je o njemu za Radio Vatikan govorio nadbiskup Giovanni Cheli, predstojnik Papinskoga pastoralnog vijeća za selioce i turiste: “Na južnoj polutci američkog kontinenta, nadasve su zabrinjavajuće unutranje selidbe: one iz mjesta u mjesto, sa sela u gradove, iz zemlje u zemlju, premda ovih posljednjih ima znatno manje. U Sjevernoj Americi selidbe su ‘tradicionalne’ no nisu opasne. No, nastavlja se seljenje iz Srednje Amerike, preko Meksika, u Sjevernu. Te su selidbe važne, jer su poput velikih struja. Nas posebno zabrinjava kako vjerski skrbiti za selioce koji su, većinom, katolici a u novim zemljama često postaju žrtvama različitih sljedbi ili ostalih vjerskih zajednica. To se događa upravo zbog pomanjkanja naše pozornosti i pažnje prema njima. Pažnja znači da bi morali imati ljude koji će s njima razgovarati, i to njihovim jezikom, a najbolje bi bilo da su to svećenici iz njihovih zemalja. Oni mogu najbolje razumjeti ne samo jezik već i uljudbu, protumačiti predaje i pomoći u rješavanju problema na koje selioci nailaze”, zaključio je mons. Cheli.