Zbog epidemioloških razloga stručni skup održan je preko aplikacije Zoom. Sudjelovalo je oko 230 vjeroučitelja iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije.

Vjeroučitelje okupljene u virtualnom okružju pozdravio je predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije mr. don Josip Periš. Prenio im je pozdrave nadbiskupa Marina Barišića, koji zbog ranije preuzetih obveza nije mogao nazočiti stručnom skupu, te im je  zaželio uspješan rad na daljinu.

Potom je pozvao sve sudionike stručnoga skupa na molitvu u kojoj se osobito spomenuo nedavno preminule vjeroučiteljice Slavenke Barade.

Nakon uvoda u radni dio skupa, koji se sastojao od dva tematska predavanja s raspravama i tri prezentacije s praktičnim primjerima korelativnih mogućnosti, don Josip je podsjetio da je riječ o šestom u nizu stručnih skupova o temi međupredmetne korelacije, što potvrđuje interdisciplinarnu isprepletenost i povezanost Katoličkoga vjeronauka s gotovo svim područjima ljudskoga znanja.

Odnos katoličkog vjeronauka i tjelesne i zdravstvene kulture imaju duboko teološko utemeljenje. Naime, suvremena teologija i crkveni nauk danas jasno i nedvosmisleno promatraju čovjeka cjelovito u njegovoj tjelesno-duševnoj jedinstvenosti ističući dostojanstvo ljudskoga tijela koje u kršćanstvu postaje najizraženije u Kristovom utjelovljenju i uskrsnuću. Upravo ta su dva otajstva kršćanske vjere jasna uporišta u pristupu, obradi i razumijevanju današnje teme, istaknuo je predstojnik Periš.

Potom je uslijedio radni dio stručnog skupa koji je moderirala viša savjetnica za vjeronauk u splitskoj podružnici AZOO-a Sabina Marunčić,. Prvo predavanje o temi „Čovjek i njegovo tijelo – ambivalentnosti zapadnoga mišljenja“, održao je profesor na Katedri filozofije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu dr. sc. Ante Vučković,.

Promišljajući o ljudskom tijelu kao vrlo složenoj stvarnosti, dr. Vučković je istaknuo da je ono mjesto proturječja – možemo ga osjećati kao poslušnog slugu, ali i kao teret. No čovjek nije samo tijelo, on ga nadilazi, njime upravlja, oblikuje ga, ali nije ni samo duh jer su važne funkcije čovjekovog tijela izvan njegove kontrole.

Potom je, počevši od Sokrata i Platona preko Descartesa do suvremenih filozofa, predstavio odnos prema tijelu tijekom povijesti: od grčkog odvajanja duše od tijela i davanja prednosti duši, preko suvremenog zanemarivanja duše u korist tijela, do ponovnog otkrića jedinstva čovjeka satkanog od tijela i daha života. Osobito je istaknuo otuđenost prema tijelu koje je postalo obilježje modernog načina življenja, odnosno razliku između „imati tijelo“ i „biti tijelo“.

Trud oko „biti tijelo“ vodi u neku vrstu prosvijetljenosti o svjesnosti tijela, u pounutrašnjenje svoje ograničenosti, vremenitosti, starenja, svijesti o tjelesnoj prisutnosti i njegovoj krhkosti. Kršćanstvo u sebi ima potencijal prepoznati čovjeka kao jedinstvo duha i tijela. Naš je zadatak doći do svijesti o Kristovu utjelovljenju i njegovoj prisutnosti među nama u tijelu, krvi i riječi te od sadašnjeg života i vjere u uskrsnuće tijela do susreta licem u lice, zaključio je prof. Vučković.

Nakon tematske rasprave, obavijesti iz Katehetskog ureda i AZOO-a te kratke stanke uslijedilo je drugo predavanje o temi „Kult tjelesnosti kod djece i mladih danas – psihološko-sociološki pogled“ koje je održala sveučilišna nastavnica skupine predmeta iz psihologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu dr. sc. Gina Šparada.

Ustvrdivši da je jedna od najvažnijih emocionalnih i socijalnih potreba čovjeka potreba za pripadanjem koja utječe na njegovo ponašanje, dr. Šparada istaknula je podložnost mladih ljudi upadanju u zamke kulta tjelesnosti, zbog nedostatka kritičkoga mišljenja i zbog ovisnosti o mišljenju drugih. Na poseban način društvene mreže i pritisak vršnjaka utječu na mlade ljude da prisvoje ponašanja koja uključuju imitiranje drugih ili slijeđenje nametnutih ideala ljepote i zdravlja, istaknula je predavačica.

Potom je predstavila niz poremećaja koji su uzrokovani slijeđenjem idealne slike tijela nametnute od okoline te različite pristupe u dijagnosticiranju tih poremećaja koji kompromitiraju socijalnu i radnu funkcionalnost osobe. S obzirom da djeca i mladi najčešće upadaju u zamke kulta ljepote i kulta zdravlja, dr. Šparada je naglasila da ih je potrebno naučiti strategijama reagiranja na kritike, načinima kako ne doživljavati osobno nekonstruktivne komentare te ih potaknuti da postanu što autentičniji. Ukoliko steknu osobnu autonomiju, djeca i mladi puno lakše će sami znati odabrati na koji način tretirati svoje tijelo kada su u pitanju ljepota i zdravlje, zaključila je predavačica.

U trećem dijelu stručnog skupa održane se tri prezentacije o temi „Korelativne mogućnosti s praktičnim primjerima između Katoličkoga vjeronauka i Tjelesne i zdravstvene kulture“. Mogućnosti korelacije u razrednoj nastavi predstavio je vjeroučitelj u OŠ dr. Franje Tuđmana u Brelima Toni Trutin; u predmetnoj nastavi vjeroučiteljica u OŠ Plokite u Splitu Sara Pleština; i u srednjoj školi vjeroučitelj u Srednjoj školi Jure Kaštelan u Omišu Stanko Stojić.

Na temelju kurikula obaju nastavnih predmeta, ali i svog vlastitog iskustva, vjeroučitelji su izdvojili po godištima odgojno-obrazovne ishode i teme te predstavili različite aktivnosti koje omogućuju ostvarivanje temeljnih kompetencija i vrijednosti kurikula Katoličkog vjeronauka i kurikula Tjelesne i zdravstvene kulture te promiču cjeloviti odgoj učenika. Na kraju stručnog skupa svim predavačima i sudionicima zahvalio je predstojnik don Josip Periš zaželjevši im obilje Božjeg blagoslova u njihovom osobnom i profesionalnom životu.