Subotica: Žetvene svečanosti Dužijanca 2003.

Subotica, (IKA) – Dužijanca, drevni, najljepši i najbogatiji običaj Hrvata Bunjevaca kojim obilježavaju završetak žetve i zahvaljuju Bogu za kruh svagdanji i ove godine je proslavljena nizom manifestacija. Proslava Dužijance svake godine započinje na blagdan sv. Marka blagoslovom mladoga žita na onoj njivi na kojoj se održava natjecanje risara, a zatim u mjesecu srpnju i kolovozu slijede mnoge druge manifestacije, kako u Subotici tako i u okolnim naseljima. Posebnim slavljima obilježava se Dužijanca i u Somboru i okolici.

Vrhunac slavlja Dužijance je u tjednu prije Velike Gospe. Pod nazivom “Kako sačuvati ono što već imamo” prvi put je 1. kolovoza priređena etnografska večer u Hrvatskome kulturnom centru “Bunjevačko kolo”, a u sklopu Dužijance 2003. Neposredni povod za tu večer bio je dokumentarni film Rajka Ljubiča, nastao po knjizi Alojzija Stantića “Kruv naš svagdanji”, koji su ujedno i osmislili tu večer. Književna večer posvećena biskupu Lajči Budanoviću, u povodu 130. obljetnice njegova rođenja, i molitveniku “Slava Božja” održana je u prostorijama HKC “Bunjevačko kolo” 7. kolovoza, u organizaciji Književnog kluba “Miroljub” pri Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović”.

U drugom dijelu te književne večeri dodijeljena je trinaesti put “Antušova nagrada”, koju je uručio mr. Andrija Kopilović. Treća nagrada i to za uzorni obiteljski život, odgoj djece koji su napose u službi glazbene umjetnosti uvijek nazočni, u svakoj prilici spremni pomoći svojoj zajednici, pripala je obitelji Stipana i Margite Vojnić Hajduk. Drugu nagradu dobili su momci, čuvari “Božjega groba”, koji već desetljećima njeguju taj običaj u subotičkoj katedrali obučeni u bunjevačku narodnu nošnju, očitujući tako i ljubav prema Kristu raspetome i ljubav prema svom narodu. Prva nagrada predviđena je, kako je mr. Kopilović istaknuo, gotovo za životno djelo. Za svoj dosadašnji rad, a osobito što je svojemu narodu podario molitvenik “Slava Božja”, prvu je nagradu dobio mons. Stjepan Beretić. Kao posebnost večeri uslijedila je dodjela još tri posebna priznanja za aranžiranje izloga u gradu i to u “duhu Dužijance”. U organizaciji Etnografskog odjela “Blaško Rajić”, Katoličkog Instituta za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović”, u likovnom je susretu 4. kolovoza otvorena tradicionalna izložba, ove godine pod nazivom – “Marljive ruke molitve i rada”.

Ove godine izložena je zbirka od petnaest velikih slika – “Otajstva krunice”, rađenih u tehnici slame, Ane i Teze Milodanović iz Staroga Žednika, zatim šlingani radovi te krunice kao ukras i molitveni predmet najrašireniji na svijetu. Izložbu je otvorio mr. Andrija Kopilović, predsjedavajući Instituta, koji je govorio o ljepoti i vrijednosti izloženih slika, šlinga i krunica. Svi ljubitelji likovnoga, odnosno te vrsti pučkoga stvaralaštva, izložbu će moći pogledati do 4. rujna ove godine.
Jovan Kolundžija, ime s vrha svjetske violinističke reprodukcije, u subotičkoj katedrali Sv. Terezije Avilske, 4. kolovoza održao je solistički koncert. Otvorenje 18. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame bilo je u znaku filma. Naime, 5. srpnja u tavankutskom Domu kulture publici su prikazana dva filma posvećena slamarkama: “Slamarke divojke” dr. Ive Škrabala i trideset godina mlađi film “Tri slamarke tri divojke” Rajka Ljubiča. Koloniju je otvorio predsjednik HKPD “Matija Gubec” Branko Horvat.

Prije prikazivanja filmova izložbu slika s prošlogodišnje kolonije otvorila je Olga Kovačev Ninkov. Kako je to običaj svih dosadašnjih saziva, slamarke su svoje umijeće prikazale jedan dan i na glavnome subotičkom gradskom trgu pred sugrađanima. Kolonija je i ove godine privukla stručnjake koji godinama prate rad kolonije. Oni su se 11. srpnja okupili za okruglim stolom kada je predstavljena knjiga “Krhka ljepota trajna vrijednost” koja je izašla u povodu ovogodišnje kolonije u nakladi HKPD “Matija Gubec” i Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović”, a u kojoj su objavljeni radovi stručnjaka različitih struka. O “fenomenu” slame i slamarki govorili su Olga Šram i Olga Kovačev Ninkov, povjesničarke umjetnosti, mr. Andrija Kopilović, teolog, recenzent knjige Lazar Merković, književnik i publicist, gošća iz Zagreba mr. Lucija Franić Novak, etnolog, te prof. Katarina Čeliković. Svoje radove priložili su Bela Duranci, povjesničar umjetnosti, i Tomislav Žigmanov, profesor filozofije koji nisu mogli doći. Kolonija je zatvorena, a 27 sudionika je svoje radove, nastale na ovogodišnjoj koloniji, izložilo 8. kolovoza u predvorju subotičke Gradske kuće. Istog je dana na gradskom Trgu održana “Tamburaška večer”. Voditeljice programa bile su Antonija Piuković i Marina Kujundžić. Nakon što je mr. Kopilović predstavio ovogodišnjeg bandaša Ivana Tumbasa i bandašicu Jasminu Šarčević, od 26 mladića i djevojaka izabrani su njihovi pratioci i pratilje. Za “najlipči” par proglašeni su: Tanja Dulić i Tomislav Vukov, drugi su bili Ivana Merković i Stanislav Prćić, a treći Ivan Maunić i Mirjana Horvacki.

U subotu 9. kolovoza u subotičkoj katedrali-bazilici bila je svečana Večernja molitva (Vespere). U sklopu toga slavlja svake godine biskup, svećenici i okupljeni vjernici radosno dočekuju i pozdravljaju predvoditelja euharistijskoga slavlja Dužijance. Ove godine očekivali su gosta iz Vatikana, kardinala Francesca Maria Pomppedu koji je trebao doći u pratnji apostolskoga nuncija nadbiskupa Eugenija Sbarbara i beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara. Međutim, kardinal je, kako je to u pismu napisao, zbog bolesti samo odložio svoj dolazak i posjet Subotici, a nuncij je slomio ruku i nalazio se u bolnici u Italiji. Tako je glavni gost bio beogradski nadbiskup i metropolit Stanislav Hočevar. Na početku slavlja njega i ostale ugledne goste srdačno je pozdravio domaćin, subotički biskup Ivan Penzeš. Slijedila je pjevana Večernja molitva koju je predvodio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić uz sudjelovanje katedralnog zbora “Albe Vidaković”. Na kraju toga slavlja okupljene goste i vjernike pozdravio je nadbiskup Hočevar. Istaknuo je kako je došao sa sudionicima ovogodišnje Dužijance suosjećati zbog posljedica ovogodišnje suše, ali i ohrabriti ih i podsjetiti “da nam Bog kroz nevolje i kušnje pomaže rasti i dozrijevati u vjeri”.
Potom su bandaš Ivan i bandašica Jasmina donijeli pred oltar od slame načinjenu Bibliju s krunicom, simbol ovogodišnje Dužijance, koji je izradila slamarka Marija Ivković Ivandekić iz Đurđina. Istoga je dana, nakon Večernje molitve u katedrali, na glavnome gradskom trgu održano “Veliko kolo” na kojemu su nastupila mnogobrojna kulturno umjetnička društva iz Subotice, Vojvodine, Srbije, Mađarske i Hrvatske. Trg je prepun publike koja je s uživanjem pratila nastupe društava. To je tradicionalno Risarska večer, pa su se na početku i pojavili raspoloženi risari.

Središnje slavlje Dužijance bilo je 10. kolovoza. Svečanim su ophodom, predvođeni “kerskim kraljicama” koje je pripremila i vodila Jozefa Skenderović, prigradskim bandašima i bandašicama, najljepšim parovima te malom bandašicom Ivanom Stipić i malim bandašom Danijelom Dulićem, ovogodišnji gradski bandaš i bandašica Ivan i Jasmina svečano ušli u crkvu Sv. Roka, gdje ih je dočekao župnik preč. Andrija Anišić. Nakon blagoslova i pjesme koje su otpjevale kraljice, povorka s karucama na čijem je čelu bila okićena kruna od žita, uputila se put katedrale, gdje ih je dočekao katedralni župnik mons. Stjepan Beretić zajedno sa starateljima ovogodišnje Dužijance, prim. dr. Markom Senteom i mr. Josipom Ivanovićem. Po 92. puta zaorilo se “Tebe Boga hvalimo” bačkom ravnicom, za primljene darove i plodove zemlje, za vrijedne ruke seljaka i kruh od novoga brašna. Nakon blagoslova klasova žita koji su u tijeku mise djevojke u narodnim nošnjama dijelile puku, na platou pored katedrale-bazilike Sv. Terezije održano je središnje slavlje Dužijance 2003.

Uz biskupa Penzeša i nadbiskupa Hočevara koncelebriralo je desetak svećenika iz Subotice i okolice. U propovijedi je nadbiskup Hočevar kazao je kako je veliki i prebogati trenutak, slavlje Dužijance, koji sam u sebi nosi spomen na veliko otajstvo Boga Stvoritelja, ali nam odaje i tajnu čovjeka – Božjega suradnika po kojemu Bog danas nastavlja svoje djelo stvaranja. Taj susret Boga i čovjeka, koji prinosi prvine svojih plodova i zahvaljuje za djelo svojih ruku, jest susret koji se očituje u harmoniji čitavoga kozmosa, kazao je. Ovaj veliki dan Dužijance je veliki poziv da živimo u toj harmoniji svega stvorenog i u velikoj solidarnosti i ako živimo u zajedništvu ljubavi i rada, neće nas uništiti niti velike katastrofe, niti nesreće. Suša i nevrijeme, nezaposlenost i društvena nepravda, danas nas energično pozivaju da se vratimo onom Božjem pogledu na sve stvari, da poštujemo dostojanstvo svakoga ljudskog bića i svake obitelji. Da priznamo da je svaki čovjek pozvan na autentičnu slobodu, koja uključuje obvezu traženja istine, da priznamo i da je svaka državna zajednica supsidijarnoga karaktera i da, dakle, mora biti u službi svih ljudi i omogućiti svim ljudima jednake uvjete života, ali da pri tom mora postojati u njoj posebna osjetljivost za sve socijalno ugrožene i sredstva promicanja solidarnosti među svim ljudima, poručio je beogradski nadbiskup.
Nakon što je na kraju mise otpjevan “Tebe Boga hvalimo”, a svi nazočni primili blagoslov s Presvetim, svečana se povorka uputila prema gradskom trgu. U povorci je bio i veliki broj konjanika na paradnim konjima predvođenih barjakom Dužijance 2003. Ove godine mnogi su mladi i djeca u svečanoj povorci do Trga stigli na zaprežnim vozilima, karucama, fijakerima i “haptikama”, najviše je mladih bilo u narodnim nošnjama bunjevačkih i šokačkih Hrvata, ali bio je i veliki broj cijelih obitelji s djecom u narodnim nošnjama. Posebnu pozornost privukla su djeca iz dječjeg vrtića “Marija Petković-Sunčica” i djeca subotičke župe Marije Majke Crkve. U povorci su bila i kulturno-umjetnička društva. Najsvečaniji trenutak povorke svake je godine dolazak bandaša i bandašice s pratnjom pred salaš na trgu, jer oni donose kruh od novoga brašna koji je blagoslovljen na svečanoj euharistiji te ga predaju gradonačelniku.

U poslijepodnevnim su satima bandaš Ivan i bandašica Jasmina s preč. Anišićem te predsjednikom Grgom Kujundžićem, koji je pročitao pjesmu Marka Vukova “Blašku Rajiću”, i potpredsjednikom Organizacijskoga odbora Dužijance Josipom Horvatom, koji je pročitao Božju riječ, otišli na grob prisvitloga Blaška Rajića, kako bi tamo položili vijenac od žita. Bila je to svojevrsna zahvala tvorcu Dužijance, koji ju je prvi puta slavio davne 1911. godine. Navečer je dvorište župe sv. Roka postalo mjesto gdje se skupilo staro i mlado kako bi pozdravili ovogodišnjega bandaša i bandašicu i s njima se skupa proveselili. Goste su cijelu večer zabavljali tamburaški sastavi “Hajo” i “Ravnica”, a u kolo su pristigli i nadbiskup Hočevar sa svojim tajnikom, više svećenika Subotičke biskupije i drugi ugledni gosti.