Susret je započeo molitvom koju je predvodio ravnatelj dijecezanskog Caritasa preč. Željko Zec. On je podsjetio okupljene na adekvatno djelovanje, kroz prepoznavanje gdje postoji potreba, i pružanje potrebne pomoći u dogovoru sa župnikom. To iziskuje napor, ali upravo je to dobrovoljno činjenje bit volonterstva, naglasio je. Uslijedile su informacije tehničke naravi glede tekućih projekata Caritasa, između ostalog prikupljanja sredstava za nastavak uređenja kuće obitelji Marinić, pripreme maslinovih grančica za Zagrebačku nadbiskupiju koje će se isporučiti 28. ožujka, i drugih. Spomenuta je potreba uključivanja novih članova Caritasa te bolje evidentiranje realiziranih projekata. Predstavio je i novu tajnicu dijecezanskog Caritasa Ivu Milohanić.

Obraćajući se karitativnim djelatnicima, vlč. Zgrablić istaknuo je da je Caritas srce župe i biskupije, poput majke u obitelji. Caritas nije samo humanitarna udruga, nas i prije ljubavi prema čovjeku, k tome vodi ljubav prema Bogu, Caritas je čin ljubav. Caritas nije zato da bismo mi zadovoljili potrebu za činjenjem dobra nego nas k tome vodi baš Božja zapovijed. Vi ste lice Crkve, i dobro je da to bude zabilježeno, rekao je vlč. Zgrablić. Caritas je djelotvorna ljubav, život Crkve bez ljubavi ne bi bio autentičan. Naša vjera nas poziva na djelotvornu ljubav, rekao je. Predavač je istaknuo da potrebe nisu samo materijalne već i duhovne naravi. Naglasio je važnost molitve. Ona mora biti osnova svakog karitativnog djelovanja. Vjera nije i ne može biti privatna stvar, ona nas vodi da izađemo iz okvira svoga komoditeta. Vaš dolazak danas ovamo je vaš izlazak iz vašeg komoditeta. Vi ste Crkva koja otkida od sebe, od svog vremena, kako biste dolaskom ovamo ohrabrili jedni druge, da ohrabrite i sami sebe. Izrazio je nadu da će to poludnevno zajedništvo biti prigoda za obnovu  vlastite gorljivosti i za ponovno prepoznavanje vrijednosti onoga što se čini. Citirao je Drugu poslanicu Korinćanima u kojoj je navedeno „Kristovi smo poslanici“. Kada dolazite nekome tko trpi bilo kakvu tešku situaciju, vi ste poslani samoga Krista. To je naša zadaća, bez njega u srcu bolje da ostanemo doma svi, naglasio je vlč. Zgrablić.

Citirao je nadalje nekoliko misli bl. Miroslava Bulešića, uz 100. obljetnicu njegova rođenja, te je istaknuo kako je lijepo promatrati hodočasnike koji dolaze pomoliti se pred njegovim relikvijama. Pozvao je djelatnice Caritasa „da dođu onamo moliti da ta gorljivost bl. Miroslava prijeđe i na nas, da još više rasplamsa naš žar, jer nema gornje granice u dobroti, uvijek nam valja rasti“. Crkva stavlja pred nas svece da im se divimo, ali nadasve da ih nasljedujemo. Sveci su ljudi preko čijeg nam života Bog govori da je moguće vinuti se u visine dobrote, vjere i pobožnosti. Mi vjerujemo da je naš Otac svemoguć, dakle za nas ne bi trebalo ništa biti nemoguće, jer, „sve mogu u onome koji me jača“. Korizma je vrijeme koje nas vraća Onome koji je naša snaga. Čovjek se može umoriti, ali ne smije izgubiti izvor snage u sebi. Bl. Miroslav je, kao i svaki čovjek imao uspone i padove u sebi, no on, a tako i drugi sveci, nisu se nikad udaljili od Izvora koji je bio izvor svake njegove snage. Ono što je ljudski nemoguće, Bogu je moguće, oprostiti neprijateljima, bl. Miro je to mogao jer je njegova snaga bila u Bogu. Korizma nas poziva da ljubimo Boga u čovjeku. Između „žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samarijanci“, citirao je rečenicu bl. Miroslava, „koji tješimo, liječimo, pridižemo, povijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane“. Bog zacjeljuje rane preko nas. Mi smo tu da popravljamo pukotine, a ne samo da sakupljamo i dijelimo, jer osim materijalne, potrebna je i duhovna pomoć. Iznad svega toga važno je pitanje koliko molimo za one kojima pomažemo. Bog ljubi i poziva nas, ako mu želimo biti slični, da ga slijedimo, kako bi drugi u nama prepoznali Kristovo lice ljubavi. „K meni može doći svatko, bez ikakva obzira, za sve o čemu znate da vam mogu pomoći. Siromah neka se ne boji prekoračiti moj prag. Dok ja imam nešto, imat će i on. Siromahe sam uvijek volio, volim ih i voljet ću ih i pomoći ću im u mjeri mojih mogućnosti“, citirao je nadalje predavač i spomenuo prigodu kada je blaženik dao siromahu jednu od svoje dvije košulje. Caritas se ne temelji na suvišku, on je čuvanje dostojanstva čovjeka, pomoć ne smije poniziti i ne smije raniti. Po uzoru na bl. Bulešića, onaj koji želi živjeti Caritas mora nadići svoje ljudske granice, izvor naše snage mora biti u Isusu Kristu.

Članovi Caritasa moraju biti djelitelji ljubavi, materijalni dar vrijedi onoliko koliko košta, no dar ljubavi nema cijene. „Daj da trpim uz žalosne, da ih razumijem, da ih utješim. Ne daj da ikada klonem duhom“, još je jedan citat bl. Bulešića kojeg je vlč. Zgrablić istaknuo spomenuvši kako je to poticaj Drugog vatikanskog sabora kroz pastoralnu konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu.

Zaključio je naglasivši riječi „dadneš li kruha gladnome“, što zapravo znači „dadneš li gladnome svoju dušu“, time nas Bog poziva da potrebitima damo svoju dušu. Božji poziv na djelotvorni post nas okreće drugima, ali neka to bude u skrovitosti. Na sastancima Caritasa potrebno je čuvati intimu ljudi kojima se pomaže, napomenuo je vlč. Zgrablić.

Neka nam zagovor bl. Miroslava pomogne da u tom darivanju duše drugima rastemo u ljubavi, da ljubimo sve više one koje Bog stavlja u naš život, neka naša ljudskost ne bude zapreka, i da iskoračimo preko toga. Bog to vidi, Bog to piše i ne možete zamisliti koje milosti vam Bog zbog toga sprema, zaključio je vlč. Zgrablić. Tijekom razgovora koji je uslijedio izloženi su planovi daljnjeg pomaganja obitelji Marinić te zahvale svima koji su pomogli u realizaciji toga projekta.

Nakon radnog dijela uslijedila je prigoda za sakrament pomirenja.

Misno slavlje predvodio je biskup Kutleša, a koncelebrirali su kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, preč. Željko Zec i vlč. Darko Zgrablić koji je izrekao prigodnu homiliju. Govoreći o biblijskoj slici uspona na Goru Preobraženja podsjetio je i na penjanje na Kalvariju, istaknuo je da je čin vjere potpuno se prepustiti Božjem vodstvu. „U tvoje ruke predajem duh svoj“, ako to doista mislimo onda to valja učiniti. Ostaviti sve i otići za njim, to je čin vjere. Potrebno je zajedno s Isusom rasti u Božjem svjetlu, rekao je propovjednik između ostalog u homiliji.

Na kraju se prigodnim zahvalama okupljenima obratio ravnatelj Caritasa. Posebne zahvale uputio je Marici Milotić koja je kroz 28 godina bila tajnica dijecezanskog Caritasa Porečke i Pulske biskupije. U znak pažnje i zahvalnosti biskup je Milotić uručio prigodni dar, sat i zahvalnicu. Nova tajnica, Iva Milohanić svojoj je prethodnici, uz 8. ožujka, Dan žena, podarila ružu.