Susret crkvenih zajednica, pokreta i udruga u katedrali sv. Stošije u Zadru

Susret je održan uoči svetkovine Duhova te je ujedno bio duhovsko bdjenje. Počeo je svečanom misom koju je predslavio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Gospodin uvijek staje u našu sredinu, gdje god se mi nalazili!“, ohrabrujuće je poručio nadbiskup Zgrablić u propovijedi, istaknuvši da je Isus ondje gdje se okuplja u njegovo ime. Isusove su riječi, gdje su dvojica ili trojica sabrani u njegovo ime, tu je on s njima. „To je naše zajedništvo koje nosimo u sebi, kada i nismo fizički zajedno. Zajedništvo je prvi uvjet da nam Gospodin daje Duha Svetoga, toga najtraženijeg nebeskog gosta bez kojega je čovjek kao bez ičega“, rekao je.

U kontekstu silaska Duha Svetoga na apostole baš kada su bili u zajedništvu i molitvi, nadbiskup je rekao da je drugi uvjet za primanje Duha Svetoga to što su učinili apostoli. U Djelima apostolskim piše da su apostoli bili jednodušno postojani u molitvi. Apostoli su bili u spoznaji blizine i nazočnosti Gospodina, dok su plameni jezici silazili nad njih.

„I mi gledamo plamen koji je zapalio naša srca, koji nas nosi! Ta snaga je najveća u našem životu i čini da i mi postajemo jednodušni, da postajemo jedno. Zahvaljujemo Gospodinu za takvu obdarenost“, poručio je mons. Zgrablić, citirajući Benedikta XVI.: „Jedinstvo Duha očituje se u pluralizmu međusobnog razumijevanja.“

„Bogatstvo različitih zajednica koje imamo u nadbiskupiji, koje postoje u župnoj zajednici i Crkvi je bogatstvo koje u nama odražava bogatstvo Duha, ono što čini u svakomu od nas. Simboli Duha Svetoga su voda života i plamen Božje milosti koji nas čini dionicima onoga što je Bog u sebi, u svojoj bîti, u svome Trojstvu. To je ljubav komunikacije! Ljubav Oca koja se izriče Sinu, ljubav Sina koja se izriče Ocu – to je treća božanska osoba, Duh Sveti – Božja ljubav koja se u našim srcima razlijeva poput kiše, da bismo mi rodili pravim rodom. Da bi ta najveća sila, ta najveća snaga po kojoj sve postoji i živi, bez koje ničega nema i ništa ne može postojati, da bi ta snaga bila djelatna u našem životu, da bi nas ona nosila! Da bi nas nosila i u našim grijesima, u našim slabostima i teškoćama, u našim nevoljama i radostima – da bi nas preko svega toga nosila do Krista, do trenutka proslave vječnog života s Bogom, u uskrsnuću tijela i životu vječnom“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

U plamenu Isusove ljubavi do smrti na križu spoznajemo Božju veličinu i našu malenost

Poželio je da zajedništvo, jedinstvo i jednodušna molitva u katedrali, „našoj majci, majci Crkvi, bude snaga našeg života, da možemo istinski živjeti Evanđelje. Da u svijetu budemo svjetlost i sol: da se Gospodin služi našim jezikom, našim mislima i rukama, kako bismo bili živo tijelo Crkve, Isusov organizam – da bi Gospodin preko nas proslavljao sebe u našem životu, u našim zajednicama i u ovom svijetu“, poručio je zadarski nadbiskup.

Potaknuo je da okupljene da budu svjesni dara Duha Svetoga kojega Gospodin neprestano ulijeva u njihov život i dodiruje njihovu nutrinu, da bi u zajedništvu s Presvetim Trojstvom bili dionici njegovog života već na ovom svijetu.

„Isus svojim učenicima kao najveći dar ostavlja dar Duha Svetoga. Mi smo ti Isusovi učenici. O tom daru Duha Svetoga Isus govori već na početku svoga javnog djelovanja, kada je rekao: Oganj dođoh baciti na zemlju, pa što ako hoću ako je već planuo, što je zapisao evanđelist Luka.

Oganj kojega je Gospodin došao baciti na ovu zemlju je Isusova muka i smrt. U tome je Isus pokazao oganj svoje ljubavi. Tu je on pokazao koliko je velik i što je Bog spreman učiniti za čovjeka. Tu smo i mi spoznali veličinu koju Bog želi nama darovati; da nam daruje svu svoju ljubav, da nam daruje svoga Sina Isusa Krista. Gospodin želi tom svojom ljubavlju duboko ispuniti naše srce“, poručio je zadarski nadbiskup.

U Isusovoj plamenoj ljubavi koja izgara i sebe daje do kraja za spas čovjeka, „spoznali smo Božju veličinu. Ali, u isto vrijeme, spoznali smo i svoju malenost. Spoznali smo i svoju grešnost i našu ravnodušnost pred tako velikim i neizmjernim činom kojega Gospodin nama želi darovati.“

Poželio je da se u njihovim srcima rasplamsa plamičak ljubavi kojega je Gospodin zapalio na križu i koji čini da budu dio njegove zajednice; „da bi nas plamen Kristove ljubavi nosio na putu našeg života, da bi taj oganj bio središte i snaga našeg života“.

U duhu Isusovih riječi Duh puše gdje hoće, nadbiskup je rekao da toga Duha možemo prepoznati u svakom dobrom djelu. „Plamičak Božje ljubavi puše u svakom ljudskom životu, i u ljudima koji za sebe kažu da su nevjernici i da Bog ne postoji. Zahvaljujemo Bogu što vidimo da njegovo djelo ljubavi živi u srcu svakog čovjeka.“

„Ipak, redovni način paljenja plamena Božje ljubavi je put koji nam je darovao Isus Krist. To je put njegove Crkve! Isus je u dvorani Posljednje večere poslao Duha Svetoga, gdje se i ukazao svojim učenicima, gdje je rodio Crkvu, rodio je zajednicu. Rodio je svoje novo, uskrslo tijelo u kojem Isus prebiva, a to smo mi, njegova zajednica. I mi smo potrebni Duha Svetoga da djeluje u nama, da budemo zajedno, poput Isusovih učenika, na istom mjestu. Ali, ne zajedno na fizički način, nego da budemo zajedno s vjerom u Gospodina živog, prisutnog, koji dolazi k nama“, poručio je mons. Zgrablić.

Podsjetio je na još dvije dimenzije toga susreta zajednica. U subotu 27. svibnja, bila je 738. godišnjica posvete zadarske prvostolnice. Obnovljenu katedralu podignutu na temeljima ranokršćanske bazilike iz 4. stoljeća posvetio je zadarski nadbiskup Lovro Periandar 27. svibnja 1285. godine.

„Stoga je u katedrali na godišnjicu njene posvete zapravo svetkovina katedrale. Katedralu nazivamo majkom svih crkava, jer u katedrali se nalazi osobita stolica koja se naziva katedra. Ona označava Krista kao Učitelja, kao put, istinu i život koji stoji pred nama da nas vodi. Katedrala se kao majka uvijek raduje našem dolasku“, rekao je mons. Zgrablić.

U zahvalnosti za okupljene zajednice kojima se katedrala kao majka može radovati, rekao je da su te zajednice, simbolički, „divni cvjetovi iz Zadarske nadbiskupije, koji kao divan miris iskazuju Gospodinu čast i slavu. Zahvaljujemo Gospodinu za svakoga od vas, da zajedno u molitvi, jednim srcem i jednom dušom pozovemo Duha Svetoga, da molitvom zazovemo Dođi, Duše Sveti! Jer mi trebamo Duha Svetoga.“

Nadbiskup je rekao da se tim susretom žele „sjetiti i velikog, važnog događaja kojemu se uskoro približavamo, spomenu 20. godišnjice dolaska Ivana Pavla II. u Zadar koji je bio 9. lipnja 2003. Liturgijski smo vrlo blizu tome danu. Taj dan bio je Duhovski ponedjeljak i blagdan Marije Majke Crkve“, rekao je nadbiskup.

Citirao je Wojtiłine riječi izrečene tada na Forumu pred 120 000 ljudi kada pohvalio angažman vjernika laika i izrazio priznanje djelu Nove evangelizacije u Zadarskoj nadbiskupiji.

„To što je Papa rekao prije 20 godina i nas okuplja – da budemo u zajedništvu s Gospodinom, da hodamo putem njegovog nauka, da slušamo njegov glas, glas koji nam govori ono što Bog hoće, Božji naum za čovjeka; da otkrijemo put našeg života da bismo mogli biti dionici najvećeg dobra koje nam Gospodin želi pružiti u našem životu“, poručio je nadbiskup.

Euharistijsko klanjanje – „Gdje je Isusov duh, ondje je i sloboda“

Susret je završen euharistijskim klanjanjem tijekom kojeg je duhovne poticaje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom izricao fra Bojan Rizvan predstojnik Povjerenstva za laičku duhovnost, crkvene zajednice i pokrete Zadarske nadbiskupije, na čiju inicijativu je susret održan.

Obraćajući se Isusu u Presvetomu, fra Bojan je rekao: „Poslušni tvojoj svetoj riječi da ostanemo u gradu dok se ne obučemo u silu odozgor, stojimo u zajedništvu vjere, prignutih koljena tražeći tvoga svetoga duha. Naše srce jednodušno kliče: ‚Pošalji Duha svojega u naša srca koja su često ranjena nevjerom, našim slabostima, našom sebičnošću, našim mrmljanjima, prigovaranjima – zato nam je potreban tvoj duh. Molimo te da nas silom svoga svetoga Duha izvučeš iz svakog zla, iz svake nevolje, iz svih teškoća koje nam priječe da budemo posve tvoji. Dobri duh Gospodina neka nas vodi ravnim putem, da bismo iz zajedništva s tobom mogli donositi svoje odluke, svoje riječi i tako oblikovati život po duhu tvojem.‘“

Istaknuo je da samo duh Isusa „donosi obnovu naših života, našeg srca, naše povijesti, naše sadašnjosti i svega što smo pozvani činiti s Isusom“.

Poželio je da se Isusov blagi duh nastani u nama; da jedni drugima objavljujemo slavu koju nam Isus u svom svetom duhu daje. Neka nas obnovi da svoje talente i darove stavimo u službu Isusove Crkve.

„Zadarska katedrala koja je majka svih crkava u nadbiskupiji i koja već gotovo osam stoljeća čuva spomen Isusovog spasenjskog djela, ponavlja njegovu riječ: Bolje je za vas da ja odem, jer ako ja ne odem, Branitelj neće doći k vama. Ako pak odem, poslat ću ga k vama“, rekao je fra Bojan, moleći da im Isus daruje duha Branitelja koji će ih uvoditi u svu istinu, svoga duha koji će im darovati spoznaju života; da im pomogne svojim duhom izgrađivati zajedništvo u njihovim obiteljima, zajednicama i Crkvi.

Fra Bojan je zamolio Isusa oproštenje za napadanje na druge, za ostajanje u okorjelosti svojih stavova i nevjernosti poticajima njegovog Svetog Duha kad je pozivao na služenje, praštanje, obnovu. Zamolio je da im Isus daruje Duha koji neće tražiti svoje, nego ono što je od Gospodina.

„Gdje je Isusov duh, ondje je i sloboda. Čak i sloboda od tuđeg zla koje nam može biti naneseno. Isus je rekao da u svijetu imamo muku, ali da budemo hrabri. Ne daj, Isuse, da malakšemo pred navalom osuda, kleveta, strančarenja, da padamo pod navalom bijesa, protivština i svega što ne dolazi od tebe. Usadi nam u srce istinu da si ti pobijedio svijet i da si tu pobjedu očitovao upravo onda kad se činilo da si sve izgubio – razapet na križu, a najveći pobjednik! Pobjednik nad grijehom, smrću, pobjednik nad svakim mojim promašajem!“, poručio je o. Rizvan.

Molio je da okupljeni prime Duha Svetoga, istog onog duha kojega je Isus ispustio na križu, istog duha kojega je on predao svojim učenicima, istog duha koji je činio veličanstvena djela u povijesti spasenja i povijesti Crkve. „Da i mi postanemo djelo tvoga duha. Čudo tvoje prisutnosti, ljepota tvoje nazočnosti, objava da nas nikad nećeš ostaviti“, molio je fra Bojan pred Presvetim, želeći da budu nošeni Isusovim duhom i upravljani Božjim putovima.

Zahvalio je Isusu, učitelju i vođi, što nisu primili duha robovanja da se bojimo, nego duha posinstva u kojem kliču: Abba, Oče. Zahvalio je Isusu što je slabe i grešne učinio dionicima svoje zaručnice, Crkve.

„Po daru tvoga Duha, i mi kao Crkva slavimo svoj rođendan. Iz gornje sobe u dvorani Posljednje večere, tvoji učenici izašli su kao hrabri svjedoci tvojeg uskrsnuća. Molimo te da i mi iz naše dvorane posljednje večere izađemo kao tvoji svjedoci koji će donositi preobrazbu našeg društva i našeg vremena, ne bojeći se ičega što može pokolebati naše nastojanje.“

Zahvalio je Gospodinu za sve po kojima su upoznali Isusa i molio za pastire: biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, za odgojitelje u vjeri, za sve koji su im pokazivali Isusa na djelu u životu. Molio je da Zadarsku Crkvu blagoslovi novim duhovnim zvanjima, svjedocima Evanđelja koji će biti spremni svoj život staviti posve u Isusovu službu. Molio je za vjernost već pozvanih, da se u situacijama protivnih vjetrova obrate Isusu koji donosi utjehu, obnavlja mir i vraća radost.

Zahvalo je za obitelji koje su nas odgajale u vjeri, za obitelji koje u otvorenosti životu i bračnoj ljubavi navještaju slavu neraspadljivosti.

„Budi im blizak, pomozi im i okrijepi ih. Molimo te i za obitelji koje trpe zbog svađa, sukoba, ovisnosti i različitih grijeha nevjernosti. Obnovi, Gospodine, bračni savez supružnika, kako bi u tebi prepoznali smisao svoga odricanja ali i vlastitog darivanja“, molio je fra Bojan, poželjevši da primajući Isusov blagoslov, postanu blagoslov jedni drugima.

Želeći da donesu plodove Isusovog duha u živote bližnjih i da Isusu objavljuju privrženost, molio je da se njegov blagoslov i duh „spusti i na naše neprijatelje, na sve koji nam stvaraju probleme; jer samo Isusovim duhom prožeti možemo živjeti u miru i ljubavi. Po nama, Gospodine obnovi lice Crkve, našeg grada i naših obitelji“, molio je o. Rizvan.

Nakon susreta u katedrali, u dvorištu pokraj katedrale sudionici su se s nadbiskupom Zgrablićem u druženju zadržali uz agape.