Susret je počeo misom koju je predslavio imenovani nadbiskup Križić koji je ujedno i upravitelj Gospićko-senjske biskupije.

U homiliji mons. Križić se osvrnuo na knjigu Proroka Jone, rekavši kako je ponekad dovoljno samo nekoliko riječi kako bi se obratilo mnoštvo ljudi. Iako je Jona prorok, nije mu nepoznato iskustvo bijega. Objasnio je kako je svatko iskusio bijeg: „To je fenom kojim se bavi i psihologija analizirajući takva stanja pod nazivom «potiskivanje». Potisnuti nešto znači staviti na stranu neko iskustvo, nešto što nam se dogodilo, a prisjećanje na to stvara u nama napetost, neugodne osjećaje, tjeskobu i trpljenje. Nastojanje da se potisne podsjećanje koje nas upozorava na to što trebamo biti.“ O Joni kao i drugim ljudima, ne znamo puno do trenutka poziva. Poziv u Svetom pismu označava „novo rođenje“ i zato život prije poziva nije „važan“. Bog poziva Jonu, ali Jonin odgovor je šutnja i bijeg. U bijegu od Boga, Jona upada u strašnu oluju, nevrijeme, a to se događa svima onima koji bježe od Boga, rekao je mons. Križić, pojasnivši: „Evo što se redovito događa kada čovjek bježi od Gospodina i njegove zapovjedi. Prije ili kasnije naći ćeš se u nekoj oluji, drami, tjeskobi. Bijegom od Božjih zahtjeva problemi se ne rješavaju. Našim dovitljivostima mi možemo izbjeći neke stvari, ne učiniti nešto što Bog od nas traži, izvesti to na fin način da nitko ne primijeti, ali će te Bog negdje stići sa svojom olujom. Ne da je Bog šalje, nego smo je mi izabrali, jer nismo poslušali Božji poziv.“

I dok more bjesni, Jona spava. Psihologija tumači snove, ukazujući da postoje i neki patološki snovi, snovi koji dolaze nakon umora od bježanja, ne ispunjavanja dužnosti i obaveza. Mornari tražeći krivca za oluju, bacaju kocku i ona pada na Jonu. Jona shvativši da je kriv za oluju, sam se nudi kao žrtvu. Međutim to nije iz nekog herojskog čina, već zbog bježanja. Jona treći put bježi. Prvi put je pobjegao na brod za Taršiš, drugi puta u čvrsti san, a ovaj put želi pobjeći u smrt. Tumačeći Jonina bježanja mons. Križić objasnio je kako je Jona bježao u najbogatiji grad tog vremena, što se vidi po tome da si je mogao platiti put i da se njegova sigurnosti krije u njegovu „novčaniku“. „U Bibliji je bogatstvo često predstavljeno kao potencijalna opasnost distanciranja ili bijega od Boga. To je istina i u našem životu: akumuliranje stvari, novca, želja, nepotrebnih potreba, određenih privilegija i komotnosti, kupovanja nekih osobnih interesa… sve su to istinski bjegovi u životu“, pojasnio je mons. Križić.

Istaknuo je kako je vidljivo da Bog zbog ljubavi od Jone ne odustaje.

Marija nije razumjela što sve Bog od nje traži, ali je prihvatila sve što Bog traži, sa svim posljedicama tog prihvaćanja. Nije se zbog toga nikada pokajala. Nema veće sigurnosti nego prihvatiti volju Božju. Izbjegavanje volje Božje nikada ne donosi mir. Mons. Križić je nastavio iznoseći vlastito iskustvo: „Ne mogu vam izreći koliko sam puta bio u napasti bijega u ovom mom slučaju. S druge strane sam osjećao da mi bijeg ne bi donio mir. Nekada se zbilja osjećamo rascijepljeni u toj borbi prihvatiti ili pobjeći.“

Homiliju je zaključio poticajem: „Marija nam je trajni uzor i nadahnuće. Prihvatila je volju Božju, koštala ju je, ali joj je osjećaj Božje blizine dao snagu za sve. Ona nam je učiteljica u vjeri i pouzdanju u Boga. Molimo je, da njezinim zagovorom, i mi živimo iskustvo Božje blizine, vršimo njegovu volju koliko god bila zahtjevna, i radosno živimo svoj svećenički poziv. Amen.“

Na kraju mise, generalni vikar mons. dr. Richard Pavlić u ime svih svećenika zahvalio je mons. Križiću Zdenku za njegovu biskupsku službu u Gospićko-senjskoj biskupiji. Spomenuo je sve ono što je mons. Križić kao gospićko-senjski biskup učinio, počevši od osnivanja župe u Donjem Lapcu, proširivanja kauze za proglašenje blaženom i svetom gospićke mučenice s. Žarke Ivasić te je kauzi pridodao 6 susestara koje su kao i s. Žarka pripadale Družbi sestara milosrdnica, pokretanje izgradnje kapele sv. Ane u Srbu, a 2020. godine započeo je izgradnju dvaju izrazito važnih građevinskih objekata za Biskupiju: Doma za umirovljene svećenike u Gospiću i Samostana klauzurnih sestara karmelićanki također u Gospiću, oba objekta izgrađena su u roku dvije godine. Generalni vikar zahvalio je na duhovnoj izgradnji, posebno svećenika. Zamolivši mons. Križića da nastavili moliti za sve svećenike Gospićko-senjske biskupije, mons. Richard Pavić govor je zaključio riječima: „Divimo se Vašoj vjeri i hrabrosti kojom ste prihvatili novu službu. A za Vašu očinsku brigu i skrb koju ste nam u ovih sedam godina iskazali, obećavamo Vam i dalje naše svećeničke molitve.” Na kraju zahvale, svećenici su nadbiskupu uručili dar.