Susret roditelja bogoslova i primanje među kandidate za svete redove u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu

Rektor Bogoslovnog sjemeništa dr. Stjepan Radić održao je govor dobrodošlice u kojem je objasnio što znači poziv/zvanje. „Zvanje se, za razliku od puke osposobljenosti za neku djelatnost, razumijeva kao ono što u bitnome prožima nečiju osobnost. To je ponajviše očito upravo u svećeničkom pozivu koje uz proslavu Boga, uključuje i spasenje duša. U sveopćoj epohi humanizma očitovanoj u zauzetosti, barem onoj prividnoj, prema ljudskoj osobi i njenom dostojanstvu, svećeništvo se sve više stavlja na marginu, pri čemu se zaboravlja da upravo svećenik prati ljudski život u svim njegovim stadijima, od početka (krštenje) do kraja (ukopni obredi). I to je ljepota, dragi roditelji i dragi bogoslovi našeg poziva“, naglasio je.

Potom se osvrnuo na formaciju koja se na temelju crkvenih dokumenata te suvremenih zasada psihologije, pedagogije i srodnih disciplina provodi u Bogoslovnom sjemeništu. Istaknuo je da se dogodila promjena paradigme u svećeničkoj formaciji. „U odgoju svećeničkih kandidata više nije u središtu bespogovorna poslušnost prema pozicijama moći i autoriteta. Radi se o jednom evanđeoskom pristupu koji se više sastoji u pounutrašnjenju vrijednosti, a manje u zapovijedima i zabranama. To se postiže dugotrajnim i učestalim razgovorima, u trajnom nalaženju načina kako pristupiti mladom čovjeku balansirajući između autoriteta i razboritosti. Konačno, to se postiže nepatvorenom duhovnošću koja mora biti lišena svake dvoličnosti. Osobni primjer poglavara tj. odgajatelja je pri tome od presudne važnosti. Upravo tim putem, poštovani i dragi roditelji, mi odgajateljski tim Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu nastojimo hoditi u odnosu prema Vašim sinovima. Put stalnog usmjeravanja i savjetovanja, put očinske opomene, ali i majčinske pohvale. Konačno, put istinske duhovnosti i supripadnosti Isusu Kristu kao prvom i najvažnijem odgajatelju“, zaključio je rektor.

Uslijedilo je predavanje o očinstvu i majčinstvu pred izazovima današnjeg vremena koje je izložio ekonom Sjemeništa i ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika preč. Mato Gašparović. Na temelju ikone Svete Obitelji „Na putu“ španjolskog slikara Kika Arguella, koja je naslikana povodom svjetskog susreta obitelji 1997. posebno je naglasio zajedničku ulogu oca i majke u obitelji i odgoju djeteta. U uvodnom dijelu predavanja, citirajući sv. Ivana Pavla II., izložio je na čemu se mora temeljiti obnova društva, obitelji i Crkve. „Obnova društva, kaže Papa, može doći samo kroz obnovu Crkve, a obnova Crkve kroz obnovu obitelji, a obnova obitelji kroz obnovu oca i majke, dviju ključnih osoba u svakoj obitelji“, pojasnio je. Potom je osobitu pozornost posvetio ulozi oca u sazrijevanju djece, posebno mladića. „U razdoblju odrastanja i sazrijevanja dijete/mladić treba osjećati potporu oca, posebno u krizama koje pročišćavaju njegov rast u ljudskoj zrelosti i vjeri. Uloga oca nije olakšavati život svome sinu tako što bi ga naučio zaobilaziti probleme, nego tako što će ga ohrabrivati i biti mu podrška“, rekao je. Kada se radi o ulozi majke, istaknuo je važnost uspostave emocionalnog odnosa spram djece, osobito sinova, koja je vrlo karakteristična za majke, ističući time njihovu važnu ulogu u obitelji. Na kraju izlaganja preč. Gašaprović je rekao da kvalitetni odnosi te odgoj općenito u kršćanskoj obitelji leži u „požrtvovnom predanju Božjoj volji, međusobnoj povezanosti i skladu u ljubavi. To se trajno mora njegovati u obitelji da bi ona, po uzoru na svetu obitelj, ispunila svoju ulogu.“

Nakon programa u Auli sjemeništa uslijedilo je kratko druženje u kantini, nakon čega su svi sudionici pošli na euharistijsko slavlje u sjemenišnu kapelu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Suslavili su poglavari đakovačkog Sjemeništa te rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak koji je došao zajedno s nekolicinom bogoslova iz Zagreba.

Nadbiskup Hranić je u homiliji, obraćajući se posebno admitendima, naglasio važnost učitelja koji će svoj učenike uvesti u otajstvo Isusa Krista. „Dragi admitendi, da bi Duh Božji Apolona uveo u otajstvo Isusa Krista, trebao je dvoje vrsnih učitelja, Akvilu i Priscilu da ga upute na Put Božji. Dragi Bog je pronašao nove vrsne učitelje koji su i vas od vaše obitelji, preko župe i drugih crkvenih zajednica do sjemeništa uvodili u Božje Otajstvo“, naglasio je. Ukazujući na „novo doba“ formacije koje dolazi spomenuo je i važnost molitve kao nepresušnog izvora snage u svakidašnjem životu i predanju. „Molitva vas oslobađa ljudskih granica te daje snagu da se potpuno slobodni od sebe predajete poput Isusa svoj život Ocu (svoje tijelo, krv, sve svoje umne i fizičke darove). Ona vam omogućuje da se u potpunom predanju i napuštanju onoga što vam je lakše i poznato otvorite za novost i radost dara sakramenta svetoga reda po kojem ćete jednog dana biti suobličeni Kristu, Glavi Crkve“, istaknuo je. Također je naglasio Božje djelo spasenja na koje će admitendi samim primanjem kandidature biti pozvani te ga u ime Crkve što jače ostvarivati. „Crkva Vas po današnjem obredu primanja među kandidate pridružuje Očevu Sinu koji u vama i po vama nastavlja Božje djelo spasenja. Otac to djelo ostvaruje, kao i u Isusovu slučaju, po vašem velikodušnom predanju i umiranju sebi samima“, zaključio je mons. Hranić. Potom je prihvatio odluke admitenada za stupanje u kandidaturu za svete redove đakonata i prezbiterata te je uslijedio obred primanja.

Nakon euharistijskog slavlja upriličen je svečani zajednički objed roditelja i bogoslova. Na kraju, bogoslovi i đakoni su svojim roditeljima uručili darove kao spomen na ovaj susret. Prema običaju, pri ovim je susretima obitelji i ove godine upriličen osobni susret roditelja đakona (ovogodišnjih ređenika za prezbiterat) s nadbiskupom Hranićem.