Budi dio naše mreže
Izbornik

Susret svećenika Varaždinske biskupije

Varaždin (IKA)

Svećenici Varaždinske biskupije sa svojim biskupom Božom Radošem okupili su se na susretu, odnosno duhovnoj obnovi, u ponedjeljak 12. lipnja u biskupijskom Pastoralnom centru u Varaždinu.

Duhovni nagovor i razmatranje predvodio je p. Stjepan Fridl, DI, poznati voditelj duhovnih obnova, ravnatelj Radio Marije te predavač na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Jordanovcu.
Okupljene svećenike na susretu koji se sastojao od molitve Trećega časa, duhovnog nagovora, euharistijskog klanjanja te posvete Presvetom Srcu Isusovu, pozdravio je biskupski vikar za kler preč. Anđelko Košćak. Izrazio je posebnu radost jer se susret događa u tjednu kad Crkva slavi blagdana sv. Antuna Padovanskog, sv. Vida i Srce Isusovo.

Pozdravu se priključio i varaždinski biskup Bože Radoš koji je zahvalio gostu predavaču na dolasku i na duhovnoj obnovi koju će predvoditi. Spominjući blagdan Srca Isusova, biskup se prisjetio Papinog pitanja svećenicima: „Kamo je usmjereno vaše srce?“. „To se i mi danas pitamo. Što je upisano u navigaciju našeg srca? Tu navigaciju s vremena na vrijeme treba obnoviti kako bi nas odvela do našeg cilja – do Srca Isusovog. Danas želimo svoje svećeničko srce dati Njemu na pregled, da Njemu potpuno pripada, da po Njegovom srcu sazrijevamo u ljubavi Božjoj. Svima želim da nam današnji dan bude dan zajedničke molitve i dan posvete Srcu Isusovu“, rekao je mons. Radoš.

Uvodeći u povijest štovanja Presvetog Srca, p. Fridl rekao je kako je ona stara koliko i kršćanstvo – od trenutka kad je mač probio Presveto Srce iz kojeg je potekla krv i voda. „U Bibliji se srce spominje oko 800 puta, od čega se većinom misli na nutrinu. Ono je naše skriveno središte. Samo ga duh Božji može proniknuti i spoznati. Ono je mjesto istine u kojem izabiremo život ili smrt, mjesto odluke, mjesto saveza. Srce misli i osjeća, gleda i prosuđuje… Srce je intima ljudskog i božanskog odnosa, sjedinjenja i ljubavi. Častiti srce Isusovo znači ući u potpuno zajedništvo s Gospodinom, postati jedno s Njegovim Srcem koje se u ljubavi daruje drugima, bolesnima i potrebitima“, rekao je o. Fridl.

Dodao je kako je Božja ljubav bezuvjetna, milosrdna, a Isus je utjelovljeno milosrđe. „Čovjek milosrdna srca bezuvjetno ljubi, vidi potrebe drugoga jer samo srcem dobro vidi“, istaknuo je p. Fridl te rekao kako postoje situacija u kojima se događa „da ne vidimo potrebe drugih jer smo puni sebe“. Naglasio je da istinski milosrdan čovjek, svećenik, ne pita tko je taj drugi nego što čovjek u potrebi treba i kako mu osobno pomoći.

„Pred Isusom, nijedna patnja nije izgubljena. Žalostan ima pravo na našu utješnu riječ, bolesnik na našu njegu… To su djela milosrđa, a Isus je rekao da ako to činimo ljudima, da to činimo njemu. To je danas itekako potrebno u svijetu koji ne treba Boga, koji ga odbacuje i mrzi“, poručio je o. Fridl te spomenuo riječi pape Benedikta XVI. da je danas mržanja prema Katoličkoj Crkvi patološka. Ujedno je istaknuo da su svećenici danas pozvani biti hrabri više nego ikada. „Svijet ne treba Boga, ali ako ga mi nosimo, svijet će ga prepoznati“, rekao je p. Fridl.

Osvrnuo se i na čovjeka današnjice koji pati od mnogih poremećaja, a napose su mu poremećeni odnosi s drugima. Kaže i kako je utješna misao da u patnji nitko nije sam. „Bog misli na nas, poznaje našu patnju. O tome piše i prorok Izaija kad kaže: ‘Ako te majka i otac zaborave, ja te zaboraviti neću…’“, istaknuo je te dodao kako Srce Isusovo i Srce Marijino idu zajedno, tj. da majčinska ljubav Bezgrešne Djevice uvijek vodi Isusu te da moli za nas. „Tim srcima, tim dragim osobama mi ćemo danas izvršiti svoju posvetu“, dodao je.

P. Fridl govorio je o intimnom sjedinjenju svećenika s Isusom Kristom. „Svećenik je drugi Krist – On je temelj mog dostojanstva, moje veličine kao svećenika. Koje ovlasti nam je Isus Krist dao po svećeničkom redu? Po intimnom sjedinjenju s Isusom, moja sudbina je sudbina Isusa Krista. Ako su Krista progonili i nas će! Svećenik je znak protivljenja, kao Isus Krist“, naglasio je.

„Svećenik je istovremeno i slab i jak: njegova snaga je biti goloruk i vjeran, da može sve u Onome koji ga jača. On je prezren i poštovan: kroz cijelu povijest je tako. Jedino se pred njim pada na koljena u sakramentu pomirenja… Svećenik je uistinu drugi Krist“, rekao je p. Fridl.

Govoreći o pozivu, kaže kako to nije zanat koji čovjek bira, nego je riječ o odgovoru na poziv koji dolazi od Boga, u Novom zavjetu od Isusa Krista. „Mi smo svećenici Isusa Krista i to je važno s obzirom na naš svećenički identitete. Korisno je ponekad zaustaviti se nad tom mišlju“, poručio je o. Fridl.

Spominjući carinika Zakeja kojeg je Isus primijetio na smokvi, p. Fridl ističe kako svaki svećenik ima svoju smokvu na koju se penje i promatra svoj život, čine i događaje. „Ne bojmo se pronaći oazu mira i napraviti refleksiju. Zašto se bojim otkriti neke stvari u svom životu i predati ih Gospodinu?“, upitao se.

U središtu susreta Isusa i Zakeja je milost Božja koja je u Zakeju već prisutna jer je on istinski htio vidjeti Isusa. „Dopustimo da nas Isus nađe kao Zakeja iza lišća“, potaknuo je.
Potom je nastojao pojasniti neke slike, odnosno riječi kao što su: Zakej, siđi, žurno, danas, proboraviti, u tvojoj kući.

„Isus ga oslovljava imenom – Isus ga poznaje, i to ne samo njegove slabosti nego i njegove kreposti. To je početak svakog poziva. Isus je pozvao svakog svog apostola po imenu, i nas je tako pozvao“, rekao je o. Fridl.

Istaknuo je kako i svećenik danas silazi sa smokve i odlazi u nepoznato te da na Isusov poziv valja uvijek odgovoriti žurno, danas, a ne sutra jer je sutra možda prekasno. „Isus želi proboraviti sa Zakejom, Njegov dolazak znači trajan boravak kod njega. Želi ući u njegovu kuću, boraviti s njim. Želi s njim uspostaviti dijalog“, rekao je voditelj duhovne obnove te aktualizirao susret Isusa i svećenika koji se mora događati svaki dan, svjesno i savjesno u ‘obavljanju’ sakramenta, molitvenom i duhovnom životu.

O. Fridl je na kraju odgovarajući na pitanje o tajni sretnog svećeničkog identiteta ispričao priču/meditaciju o mudrosti u šalici vruće čokolade koja je svakom svećeniku mogla biti na poticaj i promišljanje.