Na susretu je sudjelovao i biskup Antun Škvorčević, koji je nakon molitve Trećega časa govorio o vrijednosti i značenju svećeničkih susreta, zahvalivši mladim svećenicima što na njima redovito sudjeluju. Istaknuo je kako je za svećenika prirodno da želi i voli biti u društvu svoje subraće, ali da to može biti pomućeno kad neki od njih svojim stavovima svjedoče negativan odnos prema nekima od njih te se u takvom društvu nitko ne osjeća dobro. Polazeći od kratkog čitanja iz Poslanice Rimljanima, naviještenog u molitvi Trećega časa, biskup je istaknuo da „Apostol zna kako postoje dugovanja različite naravi pojedinaca i skupina jednih prema drugima, upozorivši na ono što jedni prema drugima dugujemo s obzirom na Božje u nama, a to je da jedni druge ljubimo.“ Biskup je kazao kako „moramo biti svjesni da nismo mi same sebe smjestili u Crkvu nego Isus Krist u svetom krštenju, da nije slučajno što svoju pripadnost Crkvi ostvarujemo u Požeškoj biskupiji i što u njoj snagom sakramenta svetoga reda vršimo svećeničku službu, što smo uključeni u prezbiterski zbor. Po svetom ređenju Isus Krist nas je smjestio među svoje najbliže suradnike, upriličio nas sebi Glavi, te nas na taj način postavio u sasvim poseban odnos prema njegovu Tijelu koje je Crkva. U svemu tome prisutna je Božja providnost te smo pozvani razmišljati o svom odnosu jednih prema drugima, polazeći upravo od navedenih činjenica vjere.“ Dodao je kako se „može dogoditi da nam se netko od subraće po nečemu ne sviđa, ali smo ga dužni prihvatiti zbog činjenice da smo pripadnici istoga zbora po onom što Isus Krist ostvaruje u nama.“

On nas je stavio zajedno, povezao nas da poštujemo jedni druge i nastojimo tako vršiti njegovo poslanje da jedni s drugima surađujemo, kazao je biskup. Ustvrdio je kako i za svećeničku zbornost vrijedi ono što su u zaključku Trećega časa molili: „Dobri Oče! Ti si čovjeka pozvao na rad i dobrotom ga svojom potičeš da se s drugim ljudima uzajamno potpomaže i usavršuje.“ Biskup je potaknuo mlade svećenike neka se ispitaju kakav je njihov odnos jednih prema drugima, da ne bude ni jedan među njima koji bi se osjećao da nije dobrodošao ili da nije prihvaćen. Istaknuo je kako je razumljivo da svaki od njih susreće određene poteškoće i probleme u svom životu, ali da u takvim situacijama ne smiju ostati sami. Važno je imati duhovnika, brata svećenika koji nastoji s njime nositi probleme i poteškoće, rješavati pitanja s naslova pripadnosti zajedništvu utemeljenom u svetome redu. Jednako tako, kazao je, potrebno je imati ispovjednika s kojim će svaki od njih njegovati budnost i čistoću vlastite savjesti te se brinuti za svoje duhovno zdravlje. I ovom prilikom je naglasio neka ne dopuste da budu mladi svećenici zapuštene duhovnosti.

Zatim je biskup podsjetio kako su susreti trajne formacije u ovoj pastoralnoj godini nastojali oko onih tema koje pomažu da svatko od sudionika otkrije u kakvome je životnom stanju i prepozna koja su to područja na kojima treba na sebi posebno raditi. Kazao je kako su ove godine zapravo oni s voditeljem trajne formacije Ivicom Bošnjakom vodili susrete, nisu bili objekti za koje se nešto nastojalo ostvariti, nego subjekti koji su otkrivali vlastite situacije, provjeravali svoje stavove i tragali za valjanim opredjeljenjima. U tom smislu nastojali su biti jedni drugima od pomoći kako bi još vjernije vršili poslanje koje im je povjereno. Zahvalio je voditelju Bošnjaku, i svima koji su nastojali činiti dobro jedni drugima. Istaknuo je kako „čineći dobro jedni drugima svjedočimo da volimo Crkvu, i to kroz svoju konkretnu mjesnu Crkvu – Biskupiju.“ Rekao je da „Crkva nije ono što mi ostvarujemo, nego ono što Isus Krist može po nama snagom svoga Duha.“ Preporučio je mladim svećenicima da promisle o programu za iduću pastoralnu godinu i s obzirom na prezbiterij i s obzirom na svakoga od njih osobno. Pozvao ih je da tako žive svećeničko bratstvo te ono bude poticaj mladim ljudima da se opredijele za svećeničko zvanje.

Svećenici i đakoni uputili su se zatim u park prirode Papuk te su u odmorištu Šumarskog fakulteta u Dubokoj nastavili bratsko druženje za čiji se program pobrinuo velički župnik Dražen Akmačić.